U želji da poboljša sopstveni kvalitet života čovjek je sebično i nemarno koristio prirodne resurse, što je rezultiralo rušenjem ravnoteže u prirodi i stvaranjem niza problema koji, paradoksalno, sada ugrožavaju kvalitet života za koji se toliko borio.
Formiranje ekološke kulture se nameće kao imperativ u prevladavanju potrošačkog odnosa čovjeka prema prirodnim resursima.
Ni jedan od postojećih ekoloških problema nije moguće do kraja riješiti ukoliko se ne usresredimo na mijenjanje ljudskog ponašanja. Ako ljudsko ponašanje ostaje nepromijenjeno, mi ćemo se iznova i iznova sretati sa istim ili čak novim i opasnijim problemima.
Udio ljudskog faktora u promjeni fizičke sredine je izuzetno veliki, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu. Svaki put kada upalimo auto ili uzmemo plastičnu kesu u prodavnici mi utičemo na životnu okolinu.
Glavno pitanje odnosi se na uzroke ekološkog ponašanja, šta je to što određuje kako će se ljudi odnositi prema svom užem ili širem životnom staništu. U zemljama Evropske Unije i Americi posljednje dvije decenije vlada intenzivno interesovanje za ove teme. Postoji veliki broj časopisa koji objavljuju naučne radove posvećene ovoj temi, a vlade različitih zemalja ulažu velike količine novca u istraživanja i aktivnosti koje se provode u svrhu prevazilaženja ili ublažavanja ekološke krize.
Iako ekološki problemi spadaju u onu grupu koju treba da rješavaju gradske i državne vlasti, ne treba zanemariti ulogu koju pojedinac ima u čitavom tom sistemu. Svijest pojedinca, svijest o realnim opasnostima i ugroženosti, kako njega samog tako i svih ostalih živih bića, i njegovo ponašanje jesu ključan faktor u mijenjanju cjelokupne ekološke slike zemlje.
Ekološki odgovorna ličnost se formira od najranije mladosti, pa je tako, obzirom na ozbiljnost ekološkog problema, neophodno uvođenje ekološkog obrazovanja na svim obrazovnim nivoima. Uvođenje takvog koncepta u nastavu podstaklo bi mlade na razmišljanje o ovoj bitnoj temi, i istovremeno bi oblikovalo vrijednosti i ponašanje u proekološkom pravcu.
Na osnovu svega, možemo zaključiti da je društveni faktori važan činilac u formiranju i usmjeravanju ekološki poželjnog ponašanja. Bitno je uticati na socijalno odgovornije ekološko ponašanje, a na takvo ponašanje utiču kako ekološko znanje, tako i svijest o ozbiljnosti ekoloških problema i relevantnosti njihovog rješavanja.
Visoka informisanost o problemima ekologije, kao i visok nivo vrijednovanja ekoloških problema posljedica su intenzivnog napora koji društvo ulaže u edukaciju stanovništva iz ove oblasti. Znači, veći stepen u kome neka zemlja poklanja pažnju problemima životne sredine, ima za posljedicu razvijenije proekološko ponašanja mladih.
Neophodno je provoditi i stalne programe ekološke edukacije na svim nivoima i ohrabriti ljude da se uključe u aktivnosti usmjerene na zaštitu okoline.
Ekološki problemi danas postaju jedna od najaktuelnijih tema, kako u svijetu tako i kod nas, pa je stoga informisanje iz ove oblasti od izuzetnog značaja. U tom smislu, važno je istaći da se značaj razvijanja ekološke kulture ne ogleda samo u cilju usmjerenja ponašanja u lokalnoj sredini u kojoj se pojedinac svakodnevno kreće, već i u cilju općeg djelovanja u pravcu zaštite životne sredine na globalnom nivou.
