Ako predstavnici Delegacije EU, Ambasade SAD i drugih institucija već godinama upozoravaju da se u BiH milijarde maraka troše bez ikakvog nadzora javnosti, već pet godina set amandmana na Zakon o javnim nabavkama sakuplja prašinu.
Naime, prema podacima USAID-a i drugih institucija, samo zbog tog lošeg zakona svake godine izgubi se do 300 miliona maraka, zbog čega je USAID pomogao grupi nevladinih organizacija iz BiH da se parlamentu predstavi 18 amandmana koji bi spriječili ovu krađu javnog novca.
Piter Dafi, bivši direktor USAID-a u BiH, je u decembru 2015. godine na blogu Ambasade SAD upozorio je da se čak 75 odsto javnih nabavki sprovede bez znanja javnosti, odnosno čak dvije milijarde maraka.
Ako bi ovi podaci bili tačni, to znači da je u zadnjih pet godina ukradeno najmanje 1,5 milijardi maraka, a da je bez znanja javnosti potrošeno čak 10.
“Tek jedan primjer: Centar za predškolsko obrazovanje, dakle, jedna javna ustanova, platio je robu po 361 odsto višoj cijeni od uobičajene, a nabavka za dječji vrtić uključivala je i 666 boca alkoholnog pića. Istovremeno su roditelji djece u ovoj školici morali sakupljati novac kako bi platili kupovinu novog tepiha ili toaletnog papira za Centar”, napisao je Dafi na blogu američke ambasade.
Igor Vukajlović iz banjalučke nevladine organizacije “Tender”, koja je jedan od inicijatora amandmana, kaže da je grupa nevladinih organizacija još 2016. završila svoj prijedlog amandmana, ali da se od tada, uprkos verbalnim obećanjima političkih stranaka da će amandmani biti razmotreni u bh. parlamentu, ništa nije desilo. Jedna od osnovnih zamjerki se, kako ističe, odnosi na to da su sankcije za ugovarače usluga deset puta manje od kazni za ponuđače usluga, bez obzira na to što su, kako objašnjava, ugovarači ključna strana koja postavlja uslove tendera.
“Sva dosadašnja iskustva jasno pokazuju da su ugovorni organi ti koji upravljaju procesima i prilagođavaju tendere sebi da bi imali što manje žalbi i kad naštimaju neku nabavku, nemaju nikakve odgovornosti”, kaže Vukajlović za “Nezavisne”.
Juče smo kontaktirali i USAID, ali nam do zaključenja ovog broja “Nezavisnih” nisu stigli odgovori.
Čitav niz zamjerki na sistem javnih nabavki u BiH ima i Evropska komisija, koja je u posljednjem analitičkom izvještaju istakla da ne postoje adekvatni kontrolni kapaciteti u sistemu javnih nabavki, a i oni zagovaraju uvođenje elektronskog sistema javnih nabavki.
“Procedure javnih nabavki su kompleksne, podložne korupciji te i dalje preferiraju domaće dobavljače, što nije u skladu s evropskom pravnom stečevinom”, naglasili su oni.
Kao jedna od preporuka nevladinih organizacija navodi se potreba uvođenja sistema elektronskog ugovaranja javnih nabavki.
Predlagači ističu da bi usvajanjem ove odredbe svi postupci javnih nabavki bili potpuno transparentno objavljivani na portalu Agencije za javne nabavke, a javne nabavke bi mogle ići bez tendera samo u izuzetno rijetkim i specijalnim slučajevima, i to isključivo uz pismenu saglasnost Agencije, u koju bi javnost imala uvid.
Osim toga, svih 3.035 organa koji sprovode javne nabavke bili bi obavezni da svake godine napišu i objave precizan i detaljan plan javnih nabavki za tu godinu, a na kraju godine da podnesu javni izvještaj o njihovom izvršenju.
Ukinuta bi bila i sadašnja rješenja po kojima kršenje postupaka javnih nabavki sankcioniše sud za prekršaje, koji je preopterećen predmetima poput neplaćanja računa pa predmeti često završe u zastari.
Izvor: zenicainfo.ba
