Klimatske promjene

Klimatske promjene predstavljaju jedan od najvećih izazova današnjice. Destruktivni utjecaji klimatskih promjena osjećaju se u svim dijelovima svijeta, a za olakšano nošenje s njihovim posljedicama Pariški sporazum naglašava važnost prilagodbe. Prilagodba se odnosi na izradu strategije aktivnosti koji imaju za cilj izbjegavanje štete i troškova koji mogu nastati ako se klimatske promjene ne uzmu u obzir. Iako se nije moguće prilagoditi svim utjecajima klimatskih promjena, upravljanje mogućim rizicima može se poboljšati. Za bolje upoznavanje s prilagodbom objasnit ćemo sedam ključnih tema vezanih uz izradu i provođenje strategije prilagodbe prema uzoru na https://www.adaptationcommunity.net/, gdje možete pronaći i detaljnije informacije o temama:

Dostupnost informacija o klimatskim promjenama

Bez potrebnog znanja o očekivanim klimatskim uvjetima izrada strategije prilagodbe nije moguća. Zbog toga su nam potrebne informacije o klimi. Informacije moraju biti znanstveno vjerodostojne i stručne te mogu opisivati povijesne, trenutne i buduće klimatske uvjete. Usluge vezane uz informacije o klimi ključne su za prilagodbu, a obuhvaćaju one aktivnosti koje se bave generiranjem i distribuiranjem tih podataka širokom krugu korisnika. Prije svega te usluge predstavljaju pomoć u donošenju odluka koje su vezane uz prilagodbu, omogućavaju rano djelovanje i spremnost. Stoga je pristup pouzdanim informacijama o klimi važan u svim fazama prilagodbe klimatskim promjenama.

Primjer iz prakse je Climate Information Portal (CIP), koji trenutno pruža informacije o klimi Afrike i Azije. Podatci su prikazani na mapi i grafovima. Ovim korisničkim sučeljem upravlja Climate System Analysis Group (CSAG), na Sveučilištu Cape Town, Južna Afrika.

Ranjivost / procjena rizika

S obzirom na to da se prilagodba ne može planirati isključivo po predviđanjima, procjene ranjivosti i procjene rizika su temeljni dijelovi prilagodbe klimatskim promjenama. Uzimajući u obzir prijašnje vremenske događaje, navedene procjene pomažu u identifikaciji stupnja do kojeg klimatske promjene mogu naštetiti zemlji, regiji, sektoru ili zajednici. Prema izvješću IPCC-a iz 2007. godine (AR4), ranjivost je koncept koji opisuje stupanj podložnosti prirodnog ili društvenog sustava klimatskim promjenama i nesposobnosti za suočavanje s negativnim učincima klimatskih promjena.  Međutim, u zadnjem izvješću (AR5) IPCC je zamijenio taj koncept procjenom rizika. Rizik je opisan kao rezultat interakcije ranjivosti, izloženosti i opasnosti. Ranjivost može povećati ili umanjiti potencijalne posljedice rizika. Koncepti rizika i ranjivosti pružaju više od identifikacije rizika i utjecaja jer oni uključuju i procjenu sposobnosti regije ili sektora da se prilagodi.

Normalizacija & Nacionalni plan prilagodbe (NAP)

Klimatske promjene i njihovi utjecaji su dugoročni i zbog toga strategije prilagodbe moraju imati dugoročan pristup za učinkovito nošenje s promjenama. Upravo zbog toga je osmišljen National Adaptation Planning (NAP), kako bi pomogao svim zemljama u razvoju pri postizanju njihovih srednjoročnih i dugoročnih potreba za prilagodbom. NAP nastoji umanjiti ranjivost, izgraditi kapacitete za prilagodbu, uključujući i prilagođavanje klimatskim promjenama u svim sektorima i opće planiranje razvoja. Dolazimo do drugog značajnog pojma: normalizacije (mainstreaming), koji predstavlja inkorporiranje razmatranja o prilagodbi u redovne procese donošenja odluka i planiranja. Glavni cilj normaliziranja se odnosi na uključivanje pitanja o klimatskim promjenama u postojeće razvojne programe, politike ili strategije upravljanja kako bi izbjegli razvijanje inicijativa odvojeno. Takav način donošenja odluka može spriječiti nastajanje troškova i destruktivne utjecaje klimatskih promjena. Normaliziranje prilagodbe klimatskim promjenama može se povezati s planiranjem, procjenama, financijskim problemima, obukom, kampanjama za podizanje svijesti itd.

Primjer dobre prakse mainstreaminga na EU razini je razvoj i usvajanje EU strategije prilagodbe klimatskim promjenama, razvoj online platforme Climate-ADAPT koja je pokrenuta 2012. godine, s ciljem diseminacije znanja te osiguravanje sredstava za prilagodbu kroz nekoliko instrumenata financiranja, posebice LIFE+ program i 20% proračuna EU-a namijenjenog svim vrstama klimatskih mjera (ublažavanje i prilagodba).

Prilagodba temeljena na uslugama ekosustava

Prilagodba na temelju ekosustava (EbA) je rješenje temeljeno na prirodi, koje koristi biološku raznolikost i usluge ekosustava kako bi se smanjila ranjivost i povećala otpornost na klimatske promjene. Zdravi ekosustavi pružaju višestruke koristi lokalnim zajednicama i mogu formirati fizičke barijere koje pružaju otpor ekstremnim vremenskim događajima. Ekosustavi također mogu produljiti održivost i vijek izgrađene infrastrukture. Ovaj pristup može pridonijeti i ciljevima ublažavanja klimatskih promjena:

očuvanje ili obnova šuma i obalne vegetacije te ponovnog vlaženja isušenih tresetnih površina kako bi se smanjile emisije CO2

smanjeno krčenje šuma i manja degradacija zemljišta, što pomaže u ograničavanju daljnjih emisija stakleničkih plinova.

Primjere prilagodbe na temelju ekosustava možete pronaći na EbA Solutions.

Upravljanje rizikom

Utjecaji klimatskih promjena su već vidljivi, a predviđa se značajan porast u učestalosti i/ili intenzitetu ekstremnih vremenskih događaja. Negativni utjecaji klimatskih promjena (poplave, oluje, povećana razina mora, dezertifikacija) predstavljaju rastući rizik za održivi razvoj svih zemalja. Stoga je upravljanje rizicima važan proces radi sprečavanja i minimiziranja gubitaka ili nastale štete.

Upravljanje rizikom (Climate Risk Management-CRM) je pristup kojim se nastoji predvidjeti, izbjeći, spriječiti rizike i umanjiti preostale utjecaje od ekstremnih vremenskih događaja. Stoga je cilj ovog koncepta promicanje održivog razvoja maksimiziranjem pozitivnih utjecaja i minimiziranjem negativnih utjecaja u svim sektorima i područjima na koje klima može utjecati. Smanjenje emisija stakleničkih plinova je najvažnije za upravljanje klimatskim promjenama. Prema tome, važan korak za upravljanje rizikom predstavlja zadržavanje globalnog zagrijavanja ispod 2 stupnja kako je dogovoreno u Pariškom sporazumu.

Upravljanjem rizikom se nastoji smanjiti negativne posljedice klimatskih promjena obuhvaćajući sve aspekte rizika, to je multidisciplinarna aktivnost koja zahtijeva cjelovito razmatranje problema okoliša i socioekonomskih problema.

Prilagodba privatnog sektora

Klimatske promjene imaju veliki učinak i na privatni sektor. Svi su sektori pogođeni utjecajem klimatskih promjena, a posebno proizvodni. S druge strane, klimatske promjene će stvoriti tržište za nove proizvode i usluge koje su vezane uz prilagodbu. Uz to, privatni sektor igra važnu ulogu u tome da društva postanu otpornija na utjecaje klimatskih promjena: primjerice kontinuiranim pružanjem proizvoda i usluga, nudeći ekološke proizvode i doprinoseći potrebnim ulaganjima za prilagodbu klimatskim promjenama. Ranjivost na klimatske promjene varira između sektora i poduzeća, a određuje je izloženost klimatskim promjenama i njihova sposobnost prilagođavanja. Poduzeća mogu biti pogođena izravnim ili neizravnim rizicima.

Izravni rizici uključuju oštećenja prostora, strojeva, probleme sa skladištenjem ili smanjenom produktivnošću;

Neizravni rizici nalaze se izvan izravne sfere utjecaja poduzeća, a uključuju nedostatak resursa kao što su voda i energija, poremećaje opskrbnih lanaca, promjene propisa i promjene potražnje.

Prilagodba klimatskim promjenama zahtijeva razumijevanje potencijalnih utjecaja na poslovne objekte, rad i ukupnu strategiju tvrtke, a procjena rizika omogućava im da identificiraju i odrede moguće mjere prilagodbe.

Studije slučaja iz Bangladeša, Maroka, Nikaragve, Ruande i Kostarike možete pogledati na Climate Expert Website.

Monitoring i evaluacija

Monitoring i evaluacija pomažu u praćenju postignutog napretka u prilagođavanju klimatskim promjenama. Mogu se provesti u različite svrhe, bilo da se prate određeni projekti prilagodbe ili provedba nacionalnog akcijskog plana. Također, povećanje transparentnosti važan je dio Pariškog sporazuma. Praćenje i evaluacija prilagodbe može se usredotočiti na sami proces prilagodbe kao i na njegove ishode. Može podržati učenje i razmjenu informacija o tome što dobro funkcionira, a što ne, pomažući u poboljšanju aktivnosti vezane uz prilagodbu. Prema tome, monitoring i evaluacija ključni su za  dugoročni uspjeha inicijativa, planova i aktivnosti klimatske prilagodbe.