Ne postoje precizni podaci koliko se ulaže u zaštitu okoliša u BiH, a ni kolike su štete za društvo zbog zagađenog okoliša. Jedan od zadnjih aktualiziranih podataka je iz izvještaja Svjetske banke “Upravljanje zagađenjem zraka u Bosni i Hercegovini” iz oktobra 2019. godine.
U izvještaju je navedeno da procijenjeni ekonomski troškovi smrti uzrokovanih izloženosti zagađenju zraka u BiH se kreću između 1 i 1,8 milijardi američkih dolara (US$), što je srazmjerno 5,9 – 10,5 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) iz 2016. godine. Ekonomski troškovi narušavanja zdravlja zbog zagađenja ambijetalnog zraka u BiH u prosjeku iznose 1,38 milijardi US$, što je ekvivalent 8,2 posto BDP-a iz 2016.
Na Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) otpada 67 posto ukupno procijenjenih troškova, dok preostalih 33 posto otpada na Republiku Srpsku (RS).
“Ova procjena troškova je konzervativna i ne uključuje troškove bolničkog liječenja, troškove bolesti i izgubljenih radnih dana, čije bi uključivanje povećalo procijenjene troškove. Dakle, ovo su podaci o troškovima. Ne postoje podaci koliko ulažemo u prevenciju zagađenja zraka. Potrebna bi bila jasna strategija na nivou države i/ili entiteta koja bi donijela jasne podatke o troškovima po društvo kada već zagađenje nastane, te o troškovima I benefitima prevencije nastanka zagađenja zraka”, objasnila je za Akta.ba Jasminka Bjelavac iz Fondacije Heinrich Böll Stiftung.
Novac od taksi usmjeriti u prevenciju zagađenja zraka
Postoji znatan broj taksi koje građani plaćaju, a koje bi se trebale nakon toga usmjeriti u prevenciju nastanka zagađenja ili u sanaciju nastalih šteta. Jedan dio tog novca prikupljaju entitetski fondovi za okoliš. Jedan dio novca fondovi usmjeravaju u svoje projekte, a drugi dio prosljeđuju kantonima za investiranje.
“Dobar dio tog novca se na kraju utroši u financiranje funkcioniranja samih fondova za zaštitu okoliša, njihovih zaposlenika, itd. Ako ste prikupili novac iz vodoprivrednih naknada odnosno naknada zaštite voda, ti novci bi se onda trebali vratiti u zaštitu voda, ali to puno puta bojim se i nije baš tako. Mislim da se npr. u 2020 odustalo od ovih projekata te se novac preusmjerio u borbu protiv pandemije”, ističe Jasminka.
Također tu su i ekotestovi koje građani plaćaju kroz registraciju vozila, zatim takse na računu za električnu energiju koje idu Operatoru sistema za OIE kako bi se promovirali OIE.
“Novca ima, ali postoji nedostatak transparentnosti kako se novac troši, a i građane se malo pita šta su po njima prioriteti koje treba hitno rješavati. Tako na primjer svjedoci smo rasprave u Gradu Tuzli, koja od TE Tuzla dobiva značajna financijska sredstva od nekoliko miliona KM godišnje, koja bi se trebala trošiti na unaprijeđenje kvalitete života prvenstveno zajednica koje žive u samoj blizini termoelektrane, ali taj novac se prečesto troši i na neke ne toliko prioritetne stvari budući da je unaprijeđenje kvalitete života vrlo širok pojam, te ne znači za svakoga isto”, naglasila je Jasminka.
U našoj zemlji ne postoji sveobuhvatan javni registar zagađivača. Na tome se radi već više od 10 godina. Ovaj proces bi trebalo maksimalno ubrzati kako bi javnost imala uvid u ove važne podatke.
“Sve analiza ukazuju na jasnu potrebu za provođenjem sveobuhvatnog i tačnog popisa emisija u BiH koji bi obuhvatio razne sektore. Ako nemate jasnu i tačnu procjenu emisija onda ne možete znati ni koliko su mjere koje primjenjujete učinkovite, te prije svega na što biste trebali fokusirati pažnji i ionako oskudne financijske resurse. Što se tiče zagađenja zraka znamo da se u BiH nalazi veliki broj postrojenja na ugalj i lignit, znači termoelektrane, željezare, itd. Ali svakako da i stambeni sektor, pored saobraćaja ima veliku ulogu u emisijama zagađujućih materija”, rekla je Bjelavac.
Troškovi privrede i zdravstvenog sistema
Koliki su troškovi zdravstvenog sistema i privrede zbog zagađenosti još uvijek nije utvrđeno.
“Za sve ove godine trebalo je da neko od odgovornih do sada izračuna tačne podatke. Ako radnici moraju na bolovanje zbog bolesti uzrokovanih zagađenim zrakom, taj trošak nedolaska na posao onda snosi privreda. Također, u slučaju kada su kao u Sarajevu na snazi mjere ograničenja prometa za određena vozila i kamione, to onda ide na trošak privredi. Ali za sada tačne podatke nemamo, a morali bismo ih imati za bilo kakvu ozbiljniju analizu ekonomskih efekata zagađenja zraka kao i mjera za prevenciju/sanaciju šteta”, ističe Jasminka.
Ključno je ulagati u prevenciju zagađenja. Svaka konvertibilna marka uložena u prevenciju vrati se mnogostruko.
“U BiH barem na papiru u Zakonima o okolišu postoji princip koji zagađivač plaća. Međutim to nikada nije do kraja zaživjelo, te se troškovi raspoređuju na cijelo društvo, a što je mimo svih pravila u Europskoj Uniji. Kod nas imate paradoksalnu situaciju da se više isplati ispuštati zagađujuće materije u okoliš nego ulagati u njihov tretman kontrolu i prevenciju. Kazne za zagađivače su mizerne, a sve dok su na snazi takva pravila teško da možemo do čistog i zdravog okoliša”, naglasila je Bjelavac.
Ipak dosta lokalnih vlasti, pa i onih na višim nivoima još uvijek negiraju postojanje ovog problema i njegovu ozbiljnost.
“Previše smo navikli da problem guramo pod tepih i onda nam se to sve skupa obija o glavu. Na primjer o bespravnoj gradnji se počelo govoriti tek kada je problem zagađenja zraka u Sarajevu eskalirao i sada je vrlo teško naći način kako pomoći vlasnicima nelegalnih objekata kako bi riješili problem grijanja, a koji proizvode enormne količine zagađenja koje onda guši cijeli zajednicu. Svi smo taoci pogrešne politike, na koju žmurimo već godinama”, ističe Jasminka.
Kako smanjiti zagađenje?
Kvaliteta zraka u našoj zemlji se može poboljšati striktnom primjenom postojeće zakonske regulative i konstatnim radom na njenom usklađivanju sa regulativom EU.
“Svaka godina propuštena na ovom putu nam se vrati kao boomerang u vidu još većeg zagađenja i još većeg pada kvalitete života, većih troškova za zdravstvo i privredu zbog većeg broja bolovanja itd. To je u stvari jedan začarani krug u kojem se naše društvo vrti konstantno i nikako da smognemo hrabrosti i vizije da iz njega već jednom izađemo”, rekla je Jasminka.
Mnogo je mjera koje bi naša država mogla preduzeti da se popravi sadašnje stanje. Mjere prije svega podrazumijevaju energetsku tranziciju sa fosilnih na obnovljive izvore energije.
“Ovo se odnosi kako na el. energiju tako i energiju u sektorima grijanja, hlađenja, saobraćaja, itd. Takva jedna tranzicija podrazumijeva stavljanje građana i lokalnih zajednica u središte zbivanja, umjesto do sada velikih državnih i privatnih kompanija. Tko god to želi treba mu se omogućiti da kroz jednostavan postupak sam proizvodi eektičnu i toplotnu energiju za svoje potrebe. Susjedne država, a i širi region već odavno podržavaju male fotonaponske elektrane na krovovima zgrada i privatnih kuća”, zaključila je Bjelavac.
Također, u smanjenju zagađenja pomažu i pilot projekti kao što je i nedavno objavljeni Pilot projekat subvencioniranja zamjene peći/kotlova na ugalj i ostala čvrsta goriva certificiranim pećima/kotlovima i toplotnim pumpama u domaćinstvima u Kantonu Sarajevo.
