U najgoroj poslijeratnoj godini, kakva je nesumnjivo bila 2020., tokom koje je desetine hiljada radnika u BiH ostalo bez posla i bilo kakvih primanja, za 57 izabranih delegata i zastupnika Parlamentarne skupštine BiH iz budžeta je isplaćeno blizu 3,6 miliona KM za njihova mjesečna primanja!
Koliko ova basnoslovna i bezobrazno visoka primanja bh. parlamentaraca nemaju smisla potvrđuje i činjenica da tokom 2020. nisu imali gotovo nikakav učinak, niti su, čast časnim izuzecima, pokazali volju za bilo kakav korak naprijed, pa i kad su životi građana u pitanju, a održali su tek od pola planiranih sjednica
NE VOLE DRŽAVU ALI IM DRAGE DRŽAVNE PARE
Iako je rad u Parlamentu BiH u proteklom mandatu ocijenjen kao ispodprosječan, plate izabranih dužnosnika odnosno državnih parlamentaraca su redovne i u odnosu na region najviše. Naime, svaki zastupnik i delegat u Parlamentu BiH u startu ima oko 4.500 hiljade KM, a većina njih mjesečno naplaćuje oko 7.000 KM.
Kada ova primanja upoređujemo sa regijom, zastupnici u hrvatskom Saboru imaju manja primanja, iako je Hrvatska država s višim standardom i članica EU (prosjek plata je u odnosu na BiH veći za 800 KM). U Srbiji je plata poslanika čak četiri puta manja u odnosu na BiH (!), a u Crnoj Gori i Makedoniji do tri puta.
Foto: Čest izgled bijele sale Parlamenta BiH tokom 2020. godine
Podsjećamo da su početkom oktobra prošle godine delegati Doma naroda Parlamenta BiH odbili da usvoje niz prijedloga za smanjenje privilegija funkcionerima. Primjera radi, odbili su Prijedlog zakona o vanrednim mjerama štednje u institucijama BiH, zabrani korištenje sredstava za reprezentacije do kraja godine, ukidanju prava na regres, jubilarnih nagrada, te ukidanju naknada za obrazovanje i stručno usavršavanje, odvojeni život, stimulacije, službena putovanja, itd.
Kada su u pitanju primanja i privilegije, ovdje, izuzev nekoliko pojedinačniih stavova, nema razlike između parlamentaraca vladajućih stranaka i opocizicije. Opozicija se priklonila stavu vladajuće većine da smanjenja neće biti i da bi to bila isključivo populistička odluka. Podsjećamo, u prošlom tekstu o „elitnom“ statusu članova Adminstrativne komisije Parlamenta BiH upozorili smo i na novu, faktilki izmišljenu i dobro naplaćenu privilegiju, kao što je bio obilazak izbornih baza uoči prošlogodišnjih lokalnih izbora.
Primjera radi, tokom 2020. godine, dakle u vrijeme korone i teške ekonomske krize, šef HDZ-a i delegat u Parlamentu BiH Dragan Čović je naplatio 76.608 KM. Bez imalo srama pokupio je sve što mu zakonski pripada te naplatio i odvojen život (oko 2.628 KM) a da noć nije prespavao u gradu gdje mu je radno mjesto.
Po svom poznatom modusu operandi, po kojem su godinama priključeni na sve budžetske izvore u državi koju koče na svakom koraku, u međuvremenu su Čović i njegovi delegati u Parlamentu BiH glasali protiv Zakona o zabrani negiranja genocida, a po želji kalicionog partnera SNSD-a i Milorada Dodika.
Izetbegović i Čović: Dugogodišnji koalicioni partneri, lideri stranaka i “privremeno” delegati u Domu naroda Parlamenta BiH
Bez imalo političkog sluha i nepostojanja bilo kakve političke strategije u suzbijanju uhodanih strategija koalicionih partnera, predsjedavajući Doma naroda Bakir Izetbegović za to vrijeme glumi nemoć. Iako delegat Izetbegović ne vodi, poput Ćovića, odvojen (lažni) život, i njegov godišnji prihod je impresivan – 69.293 KM. Zanimljivo je da je većina njegovih stranačkih kolega, poput Dragana Ćovića, također lažno prijavila da vode odvojene živote izvan Sarajeva, ili su se pak iz svojih baza preselili u glavni grad i tu kupili stanove. Poput Safeta Softića (koji je pozapošljavao bližu i širu familiju u javnim preduzećima); on je prošle godine naplatio 68.532 KM od države koja diše na škrge.
Foto: Faksimil izvoda godišnjih primanja bh. parlamentaraca
Predsjednik SDP-a Nermin Nikšić je nešto skromnije godišnje zastupničke plate, svega 66.664 KM, predsjednik Naše stranke Predrag Kojović inkasirao je još nekoliko nekoliko hiljada manje (61.503 KM), dok je, recimo, Nikola Špirić (SNSD) lani naplatio 78.285 KM, a SDA-ovi zastupnici Amir Fazlić i Nermin Mandra 71.061, odnosno 64.665 KM. Zastupnik SNSD-a Nebojša Radmanović od države je naplatio 71.819 KM, Asim Sarajlić (SDA) 64.616 KM, Sredoje Nović (SNSD) 72.600 KM, a Obren Petrović (Srpski klub) 74.987 maraka, itd. Među najvećim grabežljivcima je i Borjana Krišto, sa 76.364 KM naplaćenih sredstava poreskih obveznika BiH.
Foto: Faksimi izvoda ukupnih godišnjih primanja dijela bh. parlamentaraca
Sve u svemu, u godini pandemije niko od njih, izuzimajući Mirsada Kukića, nije se odrekao regresa.
VETERANI U PARLAMENTARNIM KLUPAMA
Državni parlament obiluje veteranima u parlamentarnim klupama, poput neprikosnovenog Halida Genjca, ili Dušanke Majkić, Adila Osmanovića, Nikole Lovrinovića, Šemsudina Mehmedovića, itd. Za ovih 26 godina doživotnog uhljebljenja, njihov posao je bio da donose zakone kojima bi olakšali i poboiljšali kvalitet života građana, međutim, na prste jedne ruke se mogu prebrojati kvalitetni zakoni koje su usvojili, a neki decenijama čekaju da dođu na dnevni red.
Da će nerad potrajati, što na ruku ide vladajućoj koaliciji, najbolje dokazuju i mlade snage, poput Sanje Vulić, nadaleko poznate po izjavi da je za nju Dodik „bog“.
Ona je u državnom Parlamentu jedna od najglasnijih u rušenju države koja je debelo hrani. Njena prošlogodišnja zarada, bez obzira što je bez ikakvog političkog iskustva, iznosila je 63.504 KM. Također, Vulićeva uredno naplaćuje odvojen život u iznosu 3.600 KM.
Foto: Mlada Sanja Vulić, za koju je Dodik “bog”, u pandemskoj 2020. godini naplatila je oko 63.500 KM
Poređenja radi, prema podacima Eurostata, radnik s minimalcem koji iznosi 406 KM u Federaciji BiH zaradi godišnje manje od jedne Vulićkine plate! Prosječna plata u državi iznosi 969 KM dok najniža penzija, koju prima oko 200.000 penzionera, u prosjeku iznosi oko 400 KM.
Bolna je činjenica da jedan parlamentarac u prosjeku za mjesec uglavnom nerada naplati oko 15 minimalnih penzija umirovljenika u BiH, dok radnik sa prosječnom plaćom mora raditi osam mjeseci kako bi primio jednu prosječnu platu bh. parlamentarca.
Podsjećamo da se oko 14,8 milijardi KM godišnje troši na finansiranje glomaznog javnog sektora koji se sastoji od jedne državne, dvije entiteske i deset kantonalnih vlada, od kojih opet svaka ima svoje parlamente i skupštine.
Istraživački tim Inforadara
