Uzmete čokoladu koju kupujete godinama. Isti papir, iste boje, ista cijena. Tek kod kuće primijetite da piše 90 grama, a ne 100. Niko vam ništa nije podigao, a ipak ste platili više. To se zove šrinkflacija (od engleskog shrink, smanjiti, i inflation, inflacija). Cijena ostaje ista, a u pakovanju je manje proizvoda.
Pojava nije nova, ali je u posljednjih nekoliko godina, kad su porasli troškovi energije i sirovina, postala svakodnevna. Dobra vijest je da se lako otkrije kad znate gdje gledati.
Zašto proizvođači smanjuju pakovanje umjesto da podignu cijenu
Kupci pamte cijene, a gramaže rijetko. Ako jogurt poskupi s 1,20 na 1,35 KM, to primijetimo odmah. Ako čaša od 200 grama postane čaša od 180 grama, većina ne primijeti nikad. Za proizvođača je to tiši način da prenese veće troškove na kupca.
Primjeri iz regije pokazuju koliko to može biti izraženo. Prema pisanju hrvatskih medija, koje je krajem 2023. prenio i portal Hercegovina.info, pakovanje Cedevite smanjeno je s 1.000 na 900 grama uz istu cijenu, Ledo smrznuti bakalar s 600 na 400 grama, a Podravkin pekmez od šljiva s 850 na 660 grama. Mnogi od tih proizvoda prodaju se i na bh. policama. U Srbiji su mediji 2022. pisali o “litri” mlijeka od 968 mililitara i suhom kvascu koji je s 10 pao na 7 grama, uz nepromijenjenu cijenu.
Proizvođači obično navode rast troškova, nove navike potrošača ili “modernizaciju” pakovanja. Neki od tih razloga su stvarni. Ali za vaš novčanik efekat je isti: poskupljenje koje ne vidite na etiketi s cijenom.
Je li to zakonito?
Uglavnom jeste, ako je na pakovanju tačno navedena neto količina. Proizvođač ima pravo odrediti koliko će proizvoda staviti u kutiju. Problem nastaje kad je pakovanje namjerno zadržano iste veličine i oblika, pa kupac teško primijeti razliku, ili kad je kutija “naduvana” zrakom i praznim prostorom.
Neke države su odlučile pomoći kupcima. U Francuskoj od 1. jula 2024. trgovine veće od 400 kvadratnih metara moraju dva mjeseca nakon promjene uz proizvod istaći obavještenje da je količina smanjena i za koliko je zbog toga porasla cijena po kilogramu ili litru. Natpis mora biti jednako velik kao i cijena. U BiH takvo pravilo za sada ne postoji.
Vaše najjače oružje: cijena po jedinici mjere
Ono što u BiH postoji jeste obaveza da se uz prodajnu cijenu istakne i cijena po jedinici mjere. Zakon o zaštiti potrošača u BiH u članu 11. propisuje da trgovac uz prodajnu cijenu mora istaći i cijenu po jedinici mjere (kilogram, litar, metar, komad), osim kad su te dvije cijene iste. Za robu koja se prodaje rinfuzno ističe se samo cijena po jedinici mjere.
U praksi to izgleda ovako: na etiketi na polici velikim brojem piše cijena pakovanja, a sitnije, često u uglu, piše npr. “1 kg = 14,90 KM”. Taj sitni broj je pravi pokazatelj cijene. Kad se pakovanje smanji, a cijena ostane ista, cijena po kilogramu poraste, čak i kad se cijena pakovanja ne pomjeri ni za fening.
Primjer: kafa od 200 grama po 7,00 KM košta 35,00 KM po kilogramu. Ako ista kafa dođe u pakovanju od 175 grama po 6,50 KM, izgleda kao pojeftinjenje, a zapravo kilogram sada košta 37,14 KM.
Pet navika koje otkrivaju skriveno poskupljenje
- Gledajte cijenu po kilogramu ili litru, ne cijenu pakovanja. Naročito kad poredite različite brendove i veličine.
- Zapamtite gramažu proizvoda koje redovno kupujete. Dovoljno je za desetak namirnica: kafa, ulje, deterdžent, čokolada, jogurt, toalet papir. Kod toalet papira gledajte broj listića po roli, ne samo broj rola.
- Okrenite pakovanje. Neto masa ili zapremina mora biti na pakovanju. Ako je ambalaža “nova i poboljšana”, provjerite je li i sadržaj ostao isti.
- Pazite na “veliko” pakovanje. Veće pakovanje nije uvijek jeftinije po kilogramu. Ponekad je promotivno pakovanje skuplje od dva manja.
- Fotografišite etiketu. Ako sumnjate da je proizvod smanjen, slika stare etikete ili računa iz prošlog mjeseca je najbolji dokaz, i za vas i za eventualnu prijavu.
Šta ako cijene po jedinici nema?
Ako na polici nema istaknute cijene po jedinici mjere, ili je ona netačna, trgovac krši zakon. To možete prijaviti tržišnoj inspekciji (u Zeničko-dobojskom kantonu to je kantonalna uprava za inspekcijske poslove) ili Instituciji ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH, sa sjedištem u Mostaru. Prijava je jača ako uz nju priložite fotografiju police i račun.
Isto važi kad cijena na polici i cijena na kasi nisu iste: zakon kaže da je trgovac dužan poštovati istaknutu cijenu.
I “skimpflacija”: kad se mijenja recept
Postoji i srodna pojava, koju stručnjaci zovu skimpflation: pakovanje ostane isto, ali se jeftiniji sastojci stave umjesto skupljih. Manje maslaca, više biljne masti; manje mesa, više škroba; manje voća u soku. Tu pomaže samo jedno: čitanje sastava. Sastojci se na deklaraciji navode redom, od onog kojeg ima najviše prema onom kojeg ima najmanje, pa svaka promjena redoslijeda govori nešto.
Šrinkflaciju ne možemo zaustaviti sami, ali je možemo kazniti tamo gdje proizvođače najviše boli: na kasi. Kupac koji gleda cijenu po kilogramu bira proizvod koji mu daje najviše za novac, a ne onaj koji ga je najvještije zavarao pakovanjem.
