Kada je dijete ljuto, tužno ili uplašeno, često ni samo ne zna zašto. Roditelji mu mogu pomoći da razumije šta se dešava u njemu.
Imenujte osjećaj
Umjesto „Prestani plakati”, pokušajte: „Vidim da si tužan jer je igra završila.” Kada dijete čuje riječ za ono što osjeća, lakše se smiri.
Svi osjećaji su dozvoljeni, ali ne sva ponašanja
Smijemo biti ljuti, ali ne smijemo udarati. Objasnite djetetu razliku između osjećaja i onoga što s njim radimo.
Slušajte bez žurbe
Djeca često počnu pričati u neočekivanim trenucima: u autu, prije spavanja, dok perete suđe. Tada odložite mobitel i slušajte.
Ne umanjujte
„To nije ništa” djetetu može zvučati kao da njegov problem nije važan. Za dijete jeste.
Pokažite kako se vi nosite s osjećajima
„Danas sam bio nervozan na poslu, pa sam izašao u šetnju da se smirim.” Tako dijete uči da su osjećaji normalni i da se s njima može nositi.
Kada potražiti pomoć
Ako dijete dugo izgleda povučeno, tužno ili uplašeno, ili se njegovo ponašanje naglo promijeni, razgovarajte s pedijatrom, školskim pedagogom ili psihologom.
