Ako ustavne kategorije mogu biti naknade poslanika, nacionalna struktura vlasti i razvoj turističkih resursa, onda i zaštita vode, kao najvažnijeg prirodnog resursa kojim trenutno raspolažemo, mora biti ustavna kategorija, tvrdi Zeničanin Samir Lemeš, poslanik u kantonalnoj Skupštini koji je u ime Kluba poslanika Demokratske fronte uputio prijedlog amandmana na Ustav Zeničko-dobojskog kantona. Prema njegovom prijedlogu amandmanom LXII iza člana 10. Ustava dodaje se novi član: “Sve osobe na teritoriji Kantona uživaju pravo na pitku vodu kao univerzalno ljudsko pravo. Vodeni resursi su javno dobro kojim upravlja država. Vodeni resursi se primarno i trajno koriste kako bi građani imali pitku vodu i, u tom smislu, nisu tržišna roba, te ne mogu biti predmet privatizacije”. – Voda je ograničen prirodni resurs i osnova života i zdravlja. 2002. godine, Svjetska zdravstvena organizacija procijenila je da 1,1 milijardi ljudi (17 posto globalne populacije) nema pristup izvorima pitke vode. Svakoga dana, 3.900 djece mlađe od pet godina umire od bolesti vezanih za vodu. Bez vode nema ni drugih ljudskih prava (pravo na obrazovanje, pravo na odgovarajući životni standard, pravo na hranu). Dakle, pravo na vodu je neophodno za vođenje života dostojnog čovjeka, ali se često uskraćuje zemljama u razvoju, kao i razvijenim zemljama, tvrdi Lemeš uz objašnjenje da nema važnijeg prirodnog resursa na ovoj planeti od vode jer voda održava u životu svaki živi organizam, svaku biljku, svaku životinju i svako ljudsko biće na ovoj planeti i da na isti način kao i bez zraka za disanje, ljudi ne mogu izdržati bez vode više od nekoliko dana. Poznati ekolog iz Zenice naglašava da predloženi amandman ne ugrožava koncesije niti našu privredu već da se time želi da se voda proglasi ljudskim pravom i na taj način da se to zaštititi.
