Snježana Köpruner je direktorica uspješne bosanskohercegovačke tvrtke GS – Tvornica mašina Travnik koja, između ostalog, proizvodi okvire za elektirčne bicikle koje vozi čak i Christiano Ronaldo. Tvrtku koja je bila jednom nogom u grobu, Köpruner je, kao žena u poglavito muškom strojarskom svijetu, pretvorila u uspješnu nagrađivanu tvornicu, piše Zadarski list.
Prije svega, Köpruner je poznata po društveno odgovornom poslovanju, brizi za radnike, ekološkoj osviještenosti i visokim moralnim načelima. A nama je ova jaka žena s turbulentnom životnom pričom posebno zanimljiva jer je rodom i u duši Zadranka te je zanat brusila u svima nam nikad prežaljenom Bagatu.
U doba korone, kada Köpruner sanja uobičajeni dolazak u Zadar te se nada što manjoj šteti za svoju tvornicu i radnike, uspostavljamo kontakt na daljinu te donosimo njenu priču…
Od Brodarice, preko Njemačke do Travnika
– Rođena sam davne 1956. godine u Benkovcu i s nepune 3 godine doselila sam s roditeljima u Zadar, gdje mi je otac radio u Bagatu kao tokar, a majka kao prodavačica u dućanu za prodaju mlijeka i kruha na pijaci. Mislim da je dućan nekad bio dio Tvornice kruha Danilo Štampalija. Majka je poslije prešla u Bagat, gdje je radila u računovodstvu, započinje svoju priču Snježana koja je sav svoj život u Zadru provela na Brodarici.
U razgovorima s medijima, Köpruner se nikad ne zaboravi deklarirati, prije svega, Zadrankom.
– I danas, iako živim u tri zemlje, osjećam se Zadrankom. Kada vam jednom more, sunce i ona naša crvenica uđu pod kožu, onda ih ne možete lako isprati. Moj dječji vrtić bili su i Điga, Vruljica i Maraskin park te barke naših barkajola od kojih ste mogli čuti sve mudrosti starih vremena i učiti talijanski jezik… Sve slike djetinjstva i danas mi žive u sjećanju na svakom koraku kada prolazim gradom ili se Đigom vraćam s pijace kući prema Marexu.
U Zadru sam završila osnovnu i srednju tehničku školu, u Zagrebu diplomirala na Fakultetu strojarstva i brodogradnje i zaposlila se, zna se gdje, u Bagatu, kao pripravnik. Radila sam kao projektant u razvojnoj tehnologiji, a zatim kao projektant specijalnih alatnih strojeva. Magistrirala sam 1986. godine kod profesora Tugomira Surine, te radila još kao znanstveni asistent na FSB-u i na Strojarskom fakultetu u Rijeci, priča Snježana.
Neposredno prije rata, 1991. godine odlazi u Njemačku te se počinje baviti analizama tržišta i troškova.
– Na tim poslovima sam radila u timovima od kojih sam izuzetno puno naučila te mi ta znanja puno koriste i danas. 2000. godine sam postala direktorica Global Sourcinga GmbH, firme u kojoj sam prije toga 10 godina radila. 2004. naša kompanija zajedno s dijelom radnika privatizira 67% državnog kapitala Remontnog zavoda tadašnjeg velikog vojnog kompleksa Bratstva iz Novog Travnika. Ovu ratnu ruševinu s 52 radnika (od čega je bilo 11 portira) s prosječnom starošću od preko 50 godina i godišnjim prihodom od 400.000 eura, do danas smo transformirali u modernu europsku tvornicu s 386 radnika, prosječne starosti od 33 godine i godišnjim prihodom od 18 milijuna eura, govori Köpruner koja svim svojim radnicima zna ime.
Cilj je da radnici rado dolaze u kompaniju
Snježana je na čelu GS – Tvornice mašina Travnik, od 2010. godine.
– Moram naglasiti da u vođenju kompanije, pored naših radnika, imam veliku podršku djece, već odraslih ljudi – Atene koja mi je velika pomoć u vođenju komercijale i financija u Travniku i sina Petra koji vodi našu kompaniju u Regensburgu. Petar je i osnivač, idejni otac firme za proizvodnju bicikala. Oni mi, pored direktne pomoći u rukovođenju, pružaju i veliku moralnu podršku. Nakon smrti supruga usvojila sam dječaka Almedina koji je danas već mladić od 22 godine. Moj život u Travniku uljepšao mi je i obogatio brat sa svojom porodicom, koji se preselio k meni u Travnik prije četiri godine. I ja sam im svima na tome zahvalna, priča Köpruner.
GS – Tvornica mašina Travnik d.o.o. izvozi 100% proizvodnje na tržište zapadne Europe, a kupci su joj najpoznatiji brendovi njemačke i europske strojogradnje.
– Naš proizvod je zavarena konstrukcija s mehaničkom obradom i antikorozivnom zaštitom do 10 tona. Radimo još i ramenove za električne bicikle, koji se montiraju i prodaju u našoj kompaniji u Regensburgu, a naši internacionalni timovi razvijaju i električni cargo bicikl. Izuzetno sam ponosna na rad zaposlenika na svim nivoima. Svaka kompanija koja ima neke proizvodne standarde mora postaviti ciljeve kvalitete, a naš je citat iz Andrićevog Ex Ponta: ‘Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo’. Moj osobni cilj i cilj cijelog tima je da naši radnici rado dolaze u kompaniju. Mislim da ti ciljevi govore dosta o nama i našoj poslovnoj politici, govori Köpruner.
Kako priča nadalje ova uspješna poduzetnica, društveni sistem u kojem je odrasla imao je dosta nedostataka.
– Ali je imao i dobrih strana, kao što su položaj radnika, posebno žena u društvu, obrazovanje, socijalna i zdravstvena zaštita. Neke od tih dobrih, prvenstveno socijalnih aspekata, koliko je u našoj mogućnosti, proveli smo u našoj kompaniji. Imamo kasu uzajamne pomoći iz koje radnicima dajemo posudbe i kredite bez kamata. Nadalje, snosimo troškove zdravstvene zaštite i liječenja naših zaposlenika, tamo gdje to ne čini država. Šaljemo radnike na preglede u privatne klinike da ne čekaju mjesecima na pregled. Organiziramo svake godine izlete u europske metropole, novogodišnje proslave, a svaki prvi vikend u srpnju nogometni turnir.
Epidemija koronavirusa pogodila tvrtku padom prihoda
Našim mladim majkama smo htjeli pomoći u odgoju njihove djece, a to smo postigli otvaranjem Montessori jaslica i vrtića udaljenog nekih 200 metara od ulaza u tvornicu. Planiramo po istom principu otvoriti i osnovnu školu za dvije do tri godine. U firmi imamo organizirano stručno obrazovanje po uzoru na našu ‘Školu učenika u privredi’ čime smo osigurali kvalitetu obrazovanja naših radnika. I radnici vam sve to uglavnom vraćaju. To je odgovor za uspjeh kompanije, navodi Köpruner.
Epidemija koronavirusa je, kako kaže Köpruner, tvrtku pogodila padom prihoda od 26% u sljedeća 3 mjeseca.
– Ukoliko Vlada Federacije BiH ne donese adekvatne mjere morat ćemo, nažalost, otpuštati radnike i to mi najteže pada. Ovu krizu vidim i kao šansu da se ispravno postavimo u odnosu na nova društvena i tehnološka kretanja. Bit će teško, ali je to jedini put. To su prirodni zakoni. Mislim da smo se dobro naoružali za ovu krizu i da nećemo doći u težu situaciju, govori Köpruner.
Pitali smo Snježanu koja bi bila njena poruka mladima.
– Zadnjih 50 godina svijet se vrtoglavo mijenja i ta se brzina iz godine u godinu povećava. To osjećamo najbolje mi iz 60+ generacije. Mladima je puno teže odrastati nego je to nama ikada bilo, a bit će još i teže naći mjesto u ovom globaliziranom svijetu s nejasnim ciljevima i vrijednostima. Zbog toga bih preporučila mladima, što se tiče profesionalnog života, da nastoje raditi ono što vole na najbolji mogući način i da slušaju svoje srce, jer razumom nekad upravljaju drugi, zaključila je.
Nikad u našim životima nije bilo više religije, a manje morala
U usporedbi s Njemačkom, Snježani Köpruner najviše nedostaje funkcionalna pravna država i država po mjeri građana.
– U Njemačkoj vam političke strukture daju osjećaj visoke moralnosti društva, pa predsjednik države zbog 500 € dade ostavku ili ministar obrane radi par prepisanih strana doktorata, gdje nije naveo da su citat. Od rata na ovamo mi u regiji smo izloženi poplavi nemoralnih aktivnosti onih koje zovemo elitama, onih koji zauzimaju istaknuta i iznadprosječna mjesta u društvu. Naša percepcija morala je, u usporedbi s kulturnim svijetom, postala nemoral. Nikad u našim životima nije bilo više religije, a manje morala. Trebali bismo se svi malo zamisliti što nam se to kao ljudima događa. Kakvu državu ostavljamo našoj djeci i našim unucima? A sigurno možemo bolje, govori Köpruner.
Mladi Zadrani u životu tvornicu nisu ni vidjeli
Između brojnih obiteljskih i poslovnih obveza, posjet Zadru je neizostavan.
– U Zadar dolazim koliko mi to obaveze dopuštaju, a svake godine dam sebi zadatak da mjesečno tjedan provodem u Zadru. Ove godine sam već počela ostvarivati plan, ali, nažalost, korona me u tom naumu spriječila. Inače, vrijeme u Zadru provodim čitajući knjige te u druženju s rodbinom i prijateljima, govori Snježana.
Na pitanje što misli o svom gradu danas, kazuje da je u zadnjih 25 godina Zadar postao prekrasan, dobro ušminkan grad kojim se možemo svi ponositi.
– Stalno se nešto novo gradi i radi. No, ono što meni nedostaje je nešto što na prvi pogled ne možete vidjeti, a to su proizvodne firme koje su nekad bile srce našeg grada. Ne mogu zamisliti da danas imate glasače, mlade ljude, rođene početkom 90-ih, koji nikada u životu nisu vidjeli ni jednu tvornicu, koji ne znaju što znači stvarati proizvode. Nestankom tih proizvodnih pogona nestalo je znanje koje se desetljećima stvaralo. Kinezi su jeftinim radom kupili znanje i postali svjetski gigant, a mi smo ga se za neke sitne interese i nedostatak vizije – odrekli. Nažalost, da opet dođemo na taj tehnološki nivo, trebat će nam puno vremena. Znam da se neki neće složiti sa mnom, jer su neke nove tehnologije na sceni, međutim, piramida znanja ima svoj temelj i od njega se treba krenuti, a mi smo taj temelj srušili.
Koliko je bilo neodgovorno graditi ekonomiju baziranu uglavnom na turizmu, pokazat će nam upravo vrijeme koje dolazi. Možda ćemo ovu koronakrizu uspjeti iskoristiti kao šansu i početi graditi vlastitu proizvodnju, najprije hrane, a onda svega ostalog.
To prepuštam vizijama političkih lidera, koji tu šansu trebaju prepoznati, istaknula je Köpruner.
Izvor: travnik-grad.info
