Danas je prva nedjelja adventa ili došašća, vrijeme duhovne pripreme za Božić.
Prva nedjelja došašća ujedno je i početak crkvene godine, a u došašću se vjernici pozivaju na budnost i bdijenje kako bi prepoznali Boga koji dolazi.
U došašću se izrađuje i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. Danas se pali prva, prema jednoj tradiciji nazvana prorokova svijeća. Druga je betlehemska, treća pastirska, a posljednja je svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.
Razdoblje došašće završava 24. prosinca, na Badnjak.
Adventski vijenac čine dva temeljna simbola – krug i svijeće, odnosno svjetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti. Ponekad se adventski krug tumači kao zemaljski krug s četiri strane svijeta. Vijenac je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede i u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivenoga spasenja.
Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Ove grane podsjećaju i na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa. Adventske svijeće, izvorno crvene i bijele boje, upućuju na Isusovu žrtvu i pobjedu.
U došašću se svakog jutra održavaju zornice – rane mise, koje imaju pokornički značaj, jer treba ustati vrlo rano da bi se stiglo u crkvu. Predstavljaju, stoga, neki oblik četverotjednog trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku.
Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, a pjevaju se i na zornicama. Neke od njih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Visom leteć ptice male” itd.
Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa počeo pripravu za Božić. U 6. stoljeću papa Grgur Veliki skratio je došašće na četiri tjedna, što se zadržalo do danas i ukinuo suzdržavanje od jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća.
