Živica je sastavni dio gotovo svakog vrta. Bilo da štiti od neželjenih pogleda, uljeza, od prašine,čini barijeru prometnoj buci ili vjetru, živica je ukrasni element u vrtu, te se s pažnjom bira ovisno o podneblju i vrsti tla. Također, pruža utočište pticama i drugim sitnim životinjama
Cvjetne gredice puno su izražajnije ako je zeleni zid živice u njihovoj pozadini. Zidovi od živice mogu poslužiti za kreiranje vrtnog labirinta ili sobe, te prostora s intimnijom atmosferom. Živice mogu biti pravilne (formalne), tj. rezane u obliku trapeza ili slobodna rasta (neformalne). Ove zadnje se drastično ne orezuju, pa mogu pokazati punu raskoš svojega cvata i rasta.
Govoreći o različitom podneblju, uglavnom dijelimo živice na mediteranske i kontinentalne.
Od mediteranskih su najpopularnije Pittosporum tobira – pitospora, Photinia x frasseri– fotinija, Prunus laurocerasus – lovorvišnja, Laurus nobilis– lovor, Cupressus X leylandii -lejlandski čempres, Elaeagnus x ebbingei– dafina, no ima još pregršt drugim nimalo lošijih vrsta poput oleandera (Nerium olender), abelije (Abelia x grandiflora) ili planike (Arbutus) i dr.
Od kontinentalnih su najzastupljenije lovorvišnja (Prunus laurocerasus), kalina obična (Ligustrum), Photinia x frasseri – fotinija, Taxus baccata– tisa, Fagus sylvatica i Carpinus betulus (bukva i grab), Thuja occidentalis -tuja, te lejlandski čempres (Cupressus leylandii). Isto tako postoje manje poznate, no izgledom lijepe živice kao Berberis thunbergii– žutike, Spirea japonica– japanska suručica, forzicije (Forsythia), cvatuća budleja ili ljetni jorgovan- Buddleja davidii.
Opća pravila sadnje, orezivanja i održavanja živica
Ovisno o vrsti i konačnom izgledu živice, razmak sadnje sadnica trebao bi biti između 30-40 cm do 1 m. Manje, ponekad jeftinije sadnice, sadite na manjem razmaku dok veće primjerke možete slobodno posaditi nešto dalje jednu od druge. Manji razmak je povoljan za živice koje neće prelaziti visinu od 1m, dok je razmak od standardnih 60-70 cm dovoljnan ako planirate višu živicu.
Mlade sadnice treba orezati u širinu i visinu kako bi se potaknulo grananje netom nakon sadnje. Na taj način postižemo gustoću pogodnu za živu ogradu. Preporučuje se orezivanje u ožujku i lipnju tako da svako orezivanje bude za pet do deset centimetara veće od prethodnog. Nakon postizanja željene visine redovitim orezivanjem u svibnju nakon cvatnje, te još jednom u rujnu održavajte željenu visinu i oblik. Mlade grane bliže korijenu skratite na polovicu da bi razgranali podnožje grma koje često ogoli. Ukoliko to ne učinite, dobiti ćete visoke, no većinom odrvenjene i gole biljke.
Pripremite rupe (u slučaju neformalne živice) ili rov (formalna živica) za sadnju s kvalitetnom zemljom, miješajući pritom kompost, glistinac ili nešto treseta s postojećim tlom, dobro izmiješajte sve komponente te postavite sadnice na preporučeni razmak. Možete i prihraniti s mineralnim gnojivom sa sporim otpuštanjem, ali počekajte barem mjesec dana. Sadite do ili malo ispod razine vrha uzgojne posude, dobro utisnite zemlju kojom ste zatrpali sadnice i obavezno zalijte. Držite se češćeg zalijevanja nego za već postojeće živice, da potaknete novi rast, te sprječite isušivanje sadnice.
Orezivanje je važan sastavni dio njege živice. Ovisno o starosti, stanju i vrsti živice, u obzir dolaze različiti postupci. Pogotovo u prvih nekoliko godina, potrebne su mjere, kako bi pospješili rast i gustoću živice. Starije živice se također mogu pomladiti ispravnim radikalnijim orezivanjem.
Zimzelene živice je najbolje orezivati u proljeće ili u jesen. Ljeti bi mlado lišće, koje smo izložili suncu, oštetilo, izgorjelo, te dodatno oslabilo biljku. Uklanjanje nepoželjnih grana ili iglica, koje je preraslo urednu živicu, možemo obaviti ljeti, no to je najviše što možemo učiniti.
Listopadne biljke u stadiju mirovanja nisu osjetljive na zimski rez, ali je ipak bolje ne orezivati zimi. Ako želite da u proljeće živica izgleda uredno, orezujte ujesen. Orezujte u rano proljeće ako ljeti želite bezbrižno uživati u izgledu vaše živice.
Prihrana i njega živica
Prihranu živica ste, ako se držite pravilnih uputa za sadnju, već postigli umješavanjem zrelog stajnjaka, glistinca, komposta ili treseta s iskopanom vrtnom zemljom. Ukoliko je zemlja pjeskovita ili iscrpljena prijašnjom vegetacijom ili starom živicom, možete prihranjivati već i kod prvog dana sadnje.
Ukoliko koristite stajnjak, mora biti zreo, odstajao barem 6 do 8 mjeseci. Količina ovisi o veličini biljke, kod manjih biljaka koristite dobro promiješanu zemlju u mjerama 1:5 ili 1:10 stajnjaka i zemlje. Kod većih sadnica i sadnje u rov, na dno rova nabacajte po jednu lopatu (cca 2,5 kg stajnjaka) po biljci, te prekrijte kvalitetnom zemljom. Stajnjak u rovu pomiješati sa zemljom i izbjegavati direktan dodir s korijenom . Zato je dobro već pomiješani stajnjak prekriti s par centimetra obične vrtne zemlje.
Naravno, postoje i specijalizirana mineralna gnojiva, a njihov izbor ovisit će o vrsti živice koju ste odabrali. Njihova formulacija je slična, s dodanim mikrohranjivima koji određenoj vrsti odgovaraju.
Važan dio prihrane živica je i okopavanje i malčiranje, s čime ne samo da unosite organsku tvar bliže živici, već sprječavate rast korova i oduzimanje hranjiva, te pospješujete dobru vlažnost u tlu. Obavljajte malčiranje pred sezonu rasta, tijekom ljeta te ujesen.
VRSTE
Lejlandski čempres (Cupressus × leylandii) je zimzeleno, crnogorično stablo uspravnog rasta, naraste više od 30 m. Biljkama odgovara sunčan ili polusjenovit položaj, dobro podnosi orezivanje i često se uzgajaju u gustim redovima kao živa ograda na razmaku od 70 cm. Otporne su na gradska onečišćenja i na niske temperature.
Lovorvišnja (lat.Prunus laurocerasus) je brzorastući zimzeleni grm s prekrasnim sjajno zelenim, gustim listovima. Vrlo dobro podnosi orezivanje te uspijeva na suncu i u sijeni, što je čini jednim od najčešćih odabira za živu ogradu. Ukoliko se ne oblikuje, može narasti i preko 5 metara visine.
Fotinija (lat. Photinia x fraseri), zimzeleni je ukrasni grm, koji se sadi kao živica, novije generacije. Raskošnog izgleda, privlačit će poglede tijekom cijele godine zbog svojih crvenih mladih listova, a kasnije sjajno zelenih listova. Ovalni listovi fotinije nakon nekoliko tjedana do mjesec dana mijenjaju svoju crvenu boju u zelenu. Tijekom proljeća, fotiniju ukrašavaju mali bijeli cvjetovi, iz kojih kasnije nastaju crveni plodovi koji na granama ostaju do zime. Fotinija naraste između 1.5 m do 3 m, ovisno o jačini rezidbe. U širinu naraste između 1.8 do 2.5 m. Prilagodljiva svakom tlu, no potrebno zaštititi od jakog udara vjetra.
Kalina (lat. Ligustrum ovalifolium, Ligustrum vulgare) u narodu poznatija kao biserovo drvo, jest trajni zimzeleni grm, koji potječe iz porodica maslinovki (Oleaceae). Neke vrste kaline mogu prezimiti s lišćem, a tek u proljeće izgube svoje ovalne i snažne listove. Uvjeti sadnje: idealno sunčana i polusjenovita mjesta, uspijeva i u sjeni. Visina biljke: do 3 metra.
Šimšir (lat. Buxus Sempervirens) gusti je grm ili nisko stabalce sjajnih, malih, zelenih listova. Stariji primjerci narastu do 5 m visine, no najčešće su visoki 1,5 do 3 m. Obično se koristi za niske živice i obrube. Obje vrste i njihove sorte dobro podnose hladnoću. Iako je prilagodljiv raznim uvjetima staništa, najbolje je saditi ga u dobro drenirana tla. Velika vlaga može prouzročiti oštećenja, pa čak i uvenuće biljaka. Dobro uspijeva na sunčanim, ali i na sjenovitim položajima. Sporog je rasta, ali nadoknađuje iznimnom ljepotom listova, te održavanjem.
Tisa (lat. Taxus baccata) je trajnozelena četinjača za uzgoj dugovječnih i vrlo otpornih živica i topiara. Dobro raste u svakoj dobro dreniranoj, plodnoj zemlji, uključujući vapnenasta i srednje kisela tla. Može se saditi na položaju izloženom suncu ili u dubokoj sjeni. Sade se 2-3 biljke po metru dužnom. Obične, europske tise se sade na razmak od 70 cm, budući da iznimno dobro formira gustu i visoku živicu. Dobro podnose gradska zagađenja, a orezuju se jednom godišnje, i to u ranu jesen. Jako izrasle biljke dobro podnose jaki rez koji služi pomlađivanju biljke.
Pitospora (Pittosporum tobira) je trajnozelena biljka prikladna za visoke i niske žive ograde. Često se vidi u mediteranskim vrtovima. Najčešće se sadi Pittosporum tobira, koja raste kao visoki grm ili drvo, a redovitim orezivanjem može se formirati u vrlo lijepu, visoku, živu ogradu koja će ujedno štititi vrt od jakih naleta bure. Dobro uspijeva u vlažnim i u sušnijim tlima, na sunčanom ili polusjenovitom položaju. Grmovi se orezuju dvaput godišnje, i to u proljeće i sredinom ljeta.
Lovor (Laurus nobilis)
je višegodišnji, drvenasti, zimzeleni grm ili stablo, koje može narasti do 18 m,a ponekad i više Ima široku i gustu krošnju, te se na Mediteranu i mjestima s blagim zimama s lakoćom uzgaja kao najotpornija živica, koja podnosi orezivanje u bilo koje doba godine, iako je za izgled najbolje orezivati u rano proljeće, te još jednom tokom ljeta. Dobra je zaštita od vjetra, te najbolje podnosi sušna tla, koja ujedno štiti od erozije. Koristi se i kao začin, te u narodnoj medicine.
Oleander (Nerium oleander)
zimzeleni je grm, može doseći visinu od 4 metra i više. Poput ostalih cvatućih grmova održava se orezivanjem nakon cvatnje, no može se oblikovati i u malena stabla, te neformalne živice i žive ograde. Tada se ostavlja dvije ili tri najljepše grane, ostale se režu u razini tla. Želimo li oleander određene visine, obavezno ga treba orezivati u mjesecima mirovanja, zimi za mirnog dana. S time potičemo rast novih izboja u proljeće, te cvatnju na starim grana od protekle godine.
Od manje čestih, no nimalo lošijih, možemo izdvojiti: grab, žutika, bukva, forzicija, jorgovan, suručica, lijeska i mnoge druge.
