Još jedno u nizu potpisivaje donorskih kartica organizovano je protekle sedmice u Zenici. Cilj mu je ne samo prikupljanje potpisa potencijalnih donora, već, prije svega, skretanje pažnje javnosti na nedostatak političke volje da se omogući primjena Zakona o pretpostavljenom doniranju organa, za koji su se prije dvije godine izborili aktivisti Donorske mreže BiH.
Sedam godina se Kakanjka Fatima Arnaut po tri puta sedmično podvrgavala mukotropnim hemodijaliznim postupnicima, sve dok jednoga dana nije doživjela kliničku smrt. Transplantacija zdravog bubrega spasila joj je život. Donator je bio njen bračni drug.
„Ko god je zdrav, bilo da je muž, žena, rod oboljelog: to nije ništa strašno! Moj muž se osjeća dobro, kao i ja. Spasio mi je život“, poručuje Fatima, kojoj je bubreg presađen u KCU Tuzla, 2012. godine.
„Na odjelu Hemodijalize imamo pet muževa, koji su svojim suprugama spasili živote“, s ponosom ističe doktorica Lejla Hantalašević, načelnica Odjela za hemodijalizu u Kantonalnoj bolnici u Zenici.
Dodaje da su potencijalni donatori sve brojniji među rodbinom oboljelih, apelujući na sve građane da se pridruže porodici onih koji su potpisivanjem donorskih kartica, pristali na doniranje organa nakon svoje smrti.
„Doniranje organa moguće je samo u slučaju moždane smrti, a to je dva posto. Da biste dobili organ vaša je šansa je 20 posto veća“, podsjeća Hantalašević.
Prema zvaničnoj statistici, čak 50 hiljada građana BiH do sada je potpisalo donorske kartice. Donorska mreža BiH i njena partnerska udruženja rade na edukaciji građana, kako bi prihvatili darivanje organa kao humanu i plemenitu ideju. Problem je, međutim, na drugoj adresi.
„Naši ljudi, čak i kada ne znaju šta je to moždana smrt, nisu toliko neopredjeljeni za pristanak na doniranje organa. Naš je problem što nemamo jedan funkcionalan sistem koji bi cijeli proces uvezao“, ukazuje dr Nermina Rizvanović, bolnički eksplantacijski koordinator za Federaciju BiH.
„Na primjer u Hrvatskoj, gdje je na snazi sličan zakon, svake godine se obavi 400 transplantacija, a kod nas je zaj zakon samo mrtvo slovo na papiru“, dodaje predsjednik Udruženja hroničnih bubrežnih bolnesnika ZDK.
Zakon o pretpostavljenom doniraniranju organa, koji propisuje da je svako nakon smrti mogući donor, osim ako se tome pismeno nije usprotivio tokom života, trebalo je da olakša borbu ovim neumornim aktivistima.
Međutim, BiH nema nacionalnog programa kojim bi se podržao razvoj transplantacijske medicine i zdravstveni sistem nije dovoljno opremljen kako bi omogućio provođenje zakona, poručuju iz Donorske mreže, s nadom da će bar broj potpisnika donorskih kartica uticati na svijest donosilaca političkih odluka u Bosni i Hercegovini.
Izvor: zenicainfo.ba
