BiH među zemljama u kojima se stanje korupcije najviše pogoršava, najlošija ocjena od 2012.

BiH je najlošije pozicionirana u regionu Zapadnog Balkana i dijeli mjesto sa Sjevernom Makedonijom. U regionu je nabolje pozicionirana Slovenija sa ocjenom 60, zatim Hrvatska 47, Crna Gora 45, Srbija 38 i Kosovo 36.

Najbolje pozicionirane zemlje globalno na Indeksu percepcije korupcije poslovično su Danska, Novi Zeland, Finska i ostale zapadne zemlje s visokim stepenom demokratije. Začelje drže zemlje zahvaćene ratom, bezakonjem i diktaturom, a ove godine to su Sirija, Somalija i Južni Sudan.

Bolje stanje od BiH kada je korupcija u pitanju u 2020. godini sasvim očekivano imaju evropske države, ali i Vijetnam, Kosovo, El Salvador, Obala Slonovače, Alžir, Albanija, Surinam, Gambija i druge.

Analizu Transparency Internationala možete pročitati ovdje.Komentar i stav Transparency Internationala

Kontekstualizirajući nalaze indeksa, pandemija virusa Covid-19 bez sumnje je obilježila proteklu godinu, kako navode iz TI, ali i u potpunosti ogolila najmračnije lice korupcije, čiju cijenu građani nažalost plaćaju vlastitim životima.

“Institucije paralizovane korupcijom, prioritet su stavile na beskrupuloznu pljačku javnih sredstava, na uštrb osiguranja adekvatne zdravstvene zaštite. Čitav period pandemije bio je obilježen netransparentim i nerazješnjenim nabavkama medicinske opreme. Ovi kao ni brojni drugi slučajevi korupcije u kojim kriminalni trag vodi do samog vrha vlasti, a koji su potresali bh. javnost do danas nisu dobili epilog, što je dodatno urušilo ionako gotovo nepostojeći kredibilitet pravosuđa i povjerenje javnosti”, kazali su iz TI.

Dodaju, kako je pravosuđe “umjesto beskompromisnog doprinosa rješavanju problema korupcije, i samo postalo gorući i najveći problem bh. društva” te da ono zahtjeva dubinsku reformu koja bi se temeljila na provođenju detaljnih provjera svih nosilaca pravosudnih funkcija kao prvi iskorak u borbi protiv korupcije.

BiH nema adekvatnu politiku ni strategiju za borbu protiv korupcije, a zakonski okvir već godinama čeka na potpunu i sveobuhvatnu rekonstrukciju, što nedvosmisleno naglašava i Evropska komisija među 14 prioriteta za dobijanje kandidatskog statusa.

Odsustvo napretka i direktna blokada unapređenja zakonskog okvira za sprečavanje sukoba interesa, finansiranja političkih partija, zaštite uzbunjivača, javnih nabavki samo potvrđuje potpunu zarobljenost države i institucionalnog okvira, a nedavno odbijanje usvajanja Nacrta zakona o zaštiti uzbunjivača u federalnom parlamentu odličan je primjer opstrukcije napretka.

TI BiH je samo tokom prošle izborne kampanje dokumentovao preko 2.500 primjera otvorene zloupotrebe javnih resursa u kampanji, navode oni.Posebno zabrinjavajuće stanje je, kako kažu, u Federaciji BiH, koja nije ni uspostavila Vladu nakon izbora prije dvije i po godine, Ustavni sud takođe nije popunjen, ne postoji zakonski okvir za zaštitu uzbunjivača, a Zakon o sukobu interesa i Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala se ne provode, što sveukupno stanje u ovom entitetu čini anarhičnim.

“Zemlja već dugo ide u pogrešnom pravcu, ali pandemija Covid-19 i ekonomska kriza koja se javlja kao posljedica pandemije, u kombinaciji sa sve većim pogoršanjem nivoa korupcije mogu stvoriti vrlo zapaljivu smjesu koja BiH može uvesti u fazu visokog rizika od potpune paralize funkcionisanja institucija“, naglasio je Srđan Blagovčanin predsjedavajući Upravnog odbora TI BiH, na prezentaciji Indeksa.“U takvom kontekstu, sistematsko kršenje ljudskih prava, egzistencijalna neizvjesnost građana, kao i sama životna ugroženost zbog neadekvatne reakcije vlasti na zaštiti zdravlja stanovništva mogu voditi ka eskalaciji gnjeva među građanima.“

Navode da su političke partije ključni protagonisti zarobljavanja države, pod vođstvom njihovih lidera u čijim rukama je koncentrisana stvarna moć.

Direktnu posljedicu duboko ukorijenjene korupcije, odnosno namjere da se po svaku cijeni spriječi razotkrivanje korupcije i pozivanje na odgovornost, predstavljaju učestala kršenja ljudskih prava, na šta ukazuju i međunarodni akteri, posebno u kontekstu restrikcije slobode okupljanja u Republici Srpskoj. Erozija demokratskih standarda, gušenje slobode govora, stvaranje atmosfere netrpeljivosti za glasove kritike višegodišnji je trend u Bosni i Hercegovini.