Jedno je zajedničkoj svakoj općini u Bosni i Hercegovini, među tri strateške razvojne grane jedna je sigurno turizam, a ovaj kompleksni ekonomski sektor se često i na makro nivou predstavlja kao jedinstvena šansa. Pitanje je koliko je to realno.
Prema njegovom mišljenju, rastu turizma u našoj zemlji više je doprinijelo djelovanje ekonomije dijeljenja, poput platformi booking.com ili AirBnB i različitih udruženja koje se bave avanturističkim turizmom, nego što je to rezultat strategijskog promišljanja i rada.
“Iako svaka općina u svoju strategiju razvoja na značajno mjesto stavlja turizam, treba biti realan i shvatiti nisu sve regije u našoj zemlji pogodne za razvoj te djelatnosti. Zašto bi svi voljeli turizam? Pa zato što nemamo realnu sliku o tome koliko je to složena djelatnost, koliko stručnog kadra traži i na kraju ozbiljnih investicija. Uglavnom se misli da je dovoljno postaviti neki stan ili vikendicu na platformu i da će se turizam ‘desiti’”, kaže on.
Ja bih volio da ukažem na neke realne činjenice, nastavlja Bećirović, prvo, najrazvijenije države svijeta ne žive od turizma.
“Udio turizma u zemljama za koje mislimo da su isključivo turističke poput Italije, Španije ili Turske je manji od 15 posto BDP-a, u Njemačkoj, Francuskoj ili SAD-u je to manje od 10 posto BDP-a. To govori da je teško očekivati razvoj države bazirajući ga isključivo na turizmu. Druga činjenica je da je kod nas ekološka svijest na niskom nivou, nema turizma pored dimnjaka, smoga i kesa uz riječne tokove. Treće, putna infrastruktura je katastrofalna, neko iz Osijeka će brže doći do Austrije nego do Sarajeva. Četvrto, turizma nema bez kvalitetnih stručnih kadrova, a svjedoci smo da se u turističke škole upisuje malo djece. Peto, mi smo u Jugoslaviji bili sirovinska baza, na tome je bazirana naša industrijalizacija, a da bismo postali turistička zemlja, moramo steći i tradiciju, naučiti se ponašati na način koji pomaže razvoju turizma”, specificira on.
Imamo potencijal da naš turizam dostigne 10-15% BDP-a, dodaje on, pogotovo kada je riječ o planinskom i ski-turizmu te regiji Hercegovine koja može postati bh. Toskana.
“Posebna priča je potencijal Sarajeva, koje je realno veći brend od same države. Ali to treba biti strategijski uz ozbiljna ulaganja u infrastrukturu, a ne stihijski, pri čemu imamo hipergradnju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta, koju ne prati izgradnja komunalne i druge infrastrukture. Pa mi kao skijaška destinacija imamo svega jednu ili dvije gondole”, navodi on.
“Kvalitet usluga, brendiranje i kvalitetna priča koja stoji iza ponude su ključni za razvoj turizma. U kojem smjeru treba ići naš turizam? Prema mom mišljenju, on treba biti organiziran onako kako je to u Južnom Tirolu, gdje imamo sjajan spoj poljoprivrede, ekologije i turizma. Lokalna zajednica je sve učinila da život stanovništva ne gubi na kvalitetu činjenicom da tamo u svakom momentu ima više turista nego domaćina”, zaključio je on.
