Ukoliko se ne budu provodile oštre mjere kontrole u javnom prevozu postoji opasnost da nam se infekcija koronavirusa vrati, upozorio je prim. dr. Ednan Drljević, načelnik Odjela za infektivne bolesti Kantonalne bolnice Zenica i član Upravnog odbora Asocijacije infektologa uoči puštanja u rad javnog prevoza koji je u Federaciji BiH, entitetu u Bosni i Hercegovini, najavljen za petak, 15. maja.
“Mora postojati oštra kaznena politika i za firme i za korisnike, koji se moraju kažnjavati ukoliko ne poštuju propise. Kompanije koje se bave prevozom moraju imati svoje planove, odnosno tačno propisan krizni plan kako se ponašaju i njihovi uposlenici i njihovi putnici, odnosno korisnici u tim situacijama. I ko se ne ponaša u skladu s tim treba da bude odstranjen ili kažnjen. Moraju firme imati svoje kontrole. Ako neko ne nosi masku u autobusu, trolejbusu ili tramvaju, vozač treba da stane i kaže toj osobi da izađi napolje. Ili da stavi masku. Ili da pak, uđe inspekcija pa ga kazni. Ali, puštanje pod uslovima na naš balkanski način mene je jako strah toga”, navodi dr. Drljević.
Kazne za firme i putnike bez maski
Kaže kako nije problem da se ublaže neke mjere, odnosno da se situacija ponovno vrati na prijašnje stanje, međutim, naglašava, problem je što kod nas ljudi automatski shvate da je to sve potpuni povratak na staro, što u ovoj situaciji ni izbliza nije tako.
“Ovo je prisilno ponašanje. Mi smo prisiljeni da zbog ekonomije, psihičkog stanja ljudi, pustimo u promet firme, javi prevoz, škole… Međutim, to mora biti pod određenim uslovima. Ti uslovi svugdje u razvijenim zemljama se strogo kontorlišu. Tako imamo primjer iz Njemačke. Šofer u javnom prevozu je odvojen pleksiglasom je i svakih pet minuta nekoga ko ima masku na vratu upozorava da je digne i stavi na nos. A, u danu uđe po deset puta policija i inspekcije radi kontrole nošenja maski. Jer, oni u Njemačkoj, moraju samo u zatvorenim prostorima nositi zaštitna sredstva kao što su javni prevoz, tržni centri, robne kuće… i svima kojima je spuštena maska je kazna 150 eura. Dobio sam naime, podatke iz Njemačke kako je tamo organizoran javni prevoz i kako je sve to strogo. Tako to treba da djeluje u praksi”, kaže dr. Drljević.
Dakle, cijeni ključno je da kod uspostave javnog gradskog, ali i linijskog autobuskog i željezničkog prometa to ide rigorozno kada su u pitanju zaštitne mjere tokom boravka u autobusima, trolejbusima, tramvajima, vozovima…
“Po cijeli dan treba da kruže inspekcije i kažnjavaju te ljude koji krše propise. Možeš u prevoz, ali moraš biti odvojen od vozača, mora biti cik-cak sjedenje, mora biti samo jedan ulaz u autobus, odnosno prevozno sredstvo. Vrlo je važno da vozač mora biti potpuno odvojen. I moraju svi imati maske. I sve se to mora kontrolisati. Po mom treba kažnjavati i firme. Ako je dozvoljeno, a nekim je dopušteno od početka da rade, koji su podigli i plate, drugim je zabranjeno onda treba da vode računa o mjerama zaštite. I stoga sada ako se u tim firmama ne pridržavaju tih mjera trebaju biti sankcionisani”, naglašava dr. Drljević.
U suprotnom, upozorava, mi ćemo ponovo dobiti infekciju kao što se vratila već u Južnoj Koreji i Njemačkoj.
“Tamo je indeks, u Njemačkoj, sa 0,8 porastao na 1,13 posto. Prema tome čim se popuštaju mjere odmah raste infekcija. Ova infekcija slabi u sezoni, ali ona nije tipična sezonska. Inače je ne bi bilo na svim hemisferama i gdje je toplo i gdje je hladno. Znači, moramo te mjere strogo kontrolisati. Neka je dozvoljen prevoz i treba biti dozvoljen zbog građanstva, ali te firme moraju strogo odgovarati za ponašanje u prevoznim sredstvima, kao i one u trgovačkim centrima, kao i sami putnici i korisnici usluga”, kaže dr. Drljević.
Nakon svakog prelaska granice u samoizolaciju
Mjera samoizolacije od 14 dana nakon povratka iz inostranstva, kaže, dr. Drljević, odnosno svakog prelaska granice, mora se zadržati.
“Mislim da je to glavna i ključna mjera. Ta mjera se mora zadržati do daljnjeg. Jer, mi vidimo sada da nam je Švedska svojim modelom kolektivnog imuniteta napravila problem. U Hrvatsku je stigao autobus iz Švedske, osam ljudi je pozitivno i zaraženi su. Sada ih traže po Hrvatskoj. Kod nas su došli iz Švedske i Finske. I ovdje imamo oboljelih u Tuzli, ali se ispituje i u Zeničko-dobojskom kantonu stanje. Na granici ta pravila moramo strogo zadržati. To nije stvarno neka garancija ako vi u tom momentu nemate da nećete dobiti oboljenje za pet-šest dana. Nalaz da se to ustanovi je jedni mogući”, naglašava dr. Drljević.
Govorio je i o tome zašto se na granicama traže PCR testovi, odnosno zašto je ta praksa zemljama važna.
“Postoje testovi PCR iz krvi, ali vrlo malo zemalja to u svijetu radi. Kod nas, na našim prostorima niko to ne radi. To bi bila najbolja metoda. Jer, tu bi mogli da ustanovimo da li ima u krvi virusa i to bi nam bio najbolji mogući test. Međutim, i ovaj test sa PCR brisom je također dobar. Ukoliko je pozitivan on je 100 posto siguran, a ukoliko je negativan on nije 100 posto siguran, ali nam daje ipak, neku garanciju da su šanse male da neko ko ima negativan test zarazi druge”, navodi dr. Drljević.
Vrtiće otvarati prema procjeni stanja na terenu
Naglašava da je veoma važno što je Federalni krizni štab prepustio kantonima, odnosno lokalnim zajednicama donošenje odluka o ponovnom otvaranju vrtića.
“Ne bi ulazio u psihičko stanje djece, djeci je naime, to teško objasniti zašto je sve ovako. Međutim, ja sam i ranije govorio, imali smo oboljele djece, ali oni to lako podnose i nemamo, na sreću, smrtnih slučaja. Kod djece dosta dobro se sve to završi, odnosno infekcija ne predstavlja neki veliki problem. Međutim, problem je što su ta djeca hiperaktivna, pokretna, što obiđu puno mjesta, što su prema svojim najbližima naklonjena na poseban način. Oni se grle, ljube, maze, tako da predstavljaju veliki izvor infekcije. U tome je problem sa djecom. Bio sam stoga jedan od prvih koji je bio zagovarao da se zatvore vrtići. Vidimo da i u drugim krajevima svijeta, najviše se 50 posto djece vratilo u škole i vrtiće. Ne daju roditelji. Jer, zaista djecu je teško kontrolisati. U tome je problem. Ako se pusti u vrtić kako će se zabraniti da se dijete jedno s drugim grli, ljubi, da se igraju zajedno. Nemoguće je to. To je teško i kod odraslih postići, a kamoli kod djece. Zbog toga sam bio protiv da dođe do toga da se svi odmah otvore”, naglašava dr. Drljević.
Mora se, kaže, ostaviti dio odluka o tome lokalnoj zajednici i roditeljima.
“U drugim zemljama roditelji su procijenili da im se ne isplati i ima vrtića koji nemaju ni 30 posto djece u odnosu na vrijeme prije korona infekcije. Druga stvar, nije u svim kantonima, dijelovima BiH ista epidemiološka situacija i kada se donose restriktivne mjere one ne mogu biti prerano, međutim kada se popuštaju one mogu biti prerano. Tako da je dobro što je ostavljeno pojedinim kantonima da o tome odlučuju. Isto je Njemačkoj, gdje zatvaraju opštine i prema njima prate indeks i onda pojedine popuštanja mjere, a u drugim gdje je stanje nezadovoljavajuće ne idu u tim opštinama sa blažim mjerama. I kod nas bi bilo dobro da ne može tako djelovati. Jer, recimo u Maglaju nije kao u Tuzlanskom kantonu gdje nije ni bilo COVID-19 infekcije. Dobro je da je ostavljeno lokalnoj zajednici i dobro je da se u tim mjestima gdje još postoje mogućnost da zbog novog vala dođe do infekcije da se te mjere ublažavanja malo prolongiraju”, kaže dr. Drljević.
