Svjetski dan sigurnosti i zdravlja na radu utemeljila je Međunarodna organizacija rada (ILO) 28. aprila 2003. godine.
Obilježavanje Svjetskog dana zaštite na radu ima za cilj podizanje svijesti o značaju sigurnosti na radu, ali i usmjeravanje međunarodne pažnje, donosilaca odluka i javnosti na trendove u segmentu zaštite na radu, posebno na brojnost povreda, bolesti i smrtnih slučajeva na radnom mjestu širom svijeta.
Značaj adekvatne zaštite na radu za radnike je ogroman.
Prema podacima Međunarodne organizacije rada, u svijetu se godišnje desi više od 300 miliona povreda na radu. Kada je u pitanju EU, preko 350 000 smrtnih slučajeva desi se usljed fatalnih nesreća na radu, a oko 2,3 miliona smrtnih slučajeva zbog fatalnih oboljenja povezanih sa radnim mjestom. Profesionalna oboljenja predstavljaju glavni uzrok smrti na radu, skoro šest puta više nego profesionalne nesreće.
Za razliku od prethodnih godina, radnici u Federaciji BiH su Dan zaštite na radu ove godine dočekali sa novim Zakonom o zaštiti na radu, koji je zamijenio zakon iz 1990. godine. Zakon je donesen u proceduri koja je, sa prekidima, trajala punih 12 godina. Novi Zakon o zaštiti na radu u članu 50. je jasno precizirao da radnici imaju pravo na sigurne i zdrave uvjete rada, kao i da radna okolina i sredstva za rad moraju, s obzirom na prirodu posla, biti sigurni za radnike i ne smiju ugroziti njihovo zdravlje.
Međutim, zakon je jedno, a njegova primjena nešto sasvim drugo.
Glad za profitom, nedovoljna kapacitiranost inspekcijskih organa, kojima nedostaju i ljudi i materijalna sredstva, ali i činjenica da radnici u privatnom sektoru uglavnom nisu sindikalno organizovani, pa ne postoji neko ko će barem ukazati na probleme, glavni su razlozi trenutnog stanja u ovom segmentu, koje je daleko od zadovoljavajućeg. Prema dostupnim podacima, samo u prošloj godini je 19 radnika u BiH smrtno stradalo na radu, dok se broj povreda mjeri hiljadama.
Pandemija korona-virusa dodatno je zakomplikovala ionako složenu situaciju.
Kao i sve drugo, zaštita na radu u BiH, uz časne izuzetke kojih imamo i u našoj grani, generalno je podređena zaradi i što većoj produktivnosti, a radnici plaćaju ceh. Ulaganja u zaštitu na radu su u velikom broju slučajeva nedovoljna ili nepostojeća. Ako se i ulaže, vodi se računa o cijeni, a ne kvalitetu, pažnja se pridaje formi radi privida poštivanja zakonskih obaveza, a ne sadržaju. Rad se često obavlja sa drastično manjim brojem radnika od broja potrebnog za siguran rad, što je glavni sigurnosni izazov.
Vezano za provedbene akte novog Zakona o zaštiti na radu, već smo upozorili resorno ministarstvo na neka loša iskustva iz Republike Srpske. Zbog nedorečenosti regulative, raširena je pojava da ovlaštene organizacije za zaštitu na radu, akt o procjeni rizika ili ispunjenosti određenih uslova iz oblasti zaštite na radu izdaju čak i bez odlaska na teren i provjere faktičkog stanja kod određenog poslodavca. U uslovima tržišne utakmice i borbe za „klijente“, stručno, savjesno i odgovorno obavljanje poslova iz oblasti zaštite na radu je potisnuto u drugi plan, a jedina referenca je što manja cijena. Sve to može imati nesagledive posljedice po zdravlje i sigurnost radnika, tako da se ovom problemu kroz provedbene akte Zakona o zaštiti na radu mora posvetiti posebna pažnja. Jednostavo, na zaštitu na radu se ne smije i ne može gledati kao na trošak, nego kao na investiciju. Međunarodna organizacija rada je procijenila da su ekonomske posljedice neulaganja u zaštitu i zdravlje na radu, odnosno u prevenciju profesionalnih nesreća i oboljenja, ogromne, i iznose čak do četiri posto svjetskog godišnjeg bruto društvenog proizvoda.
Ono što želimo istaći kao poseban problem, naročito izražen nakon stupanja na snagu novog Zakona o radu, jeste zloupotreba ugovora o radu na određeno vrijeme, čime se kreira ambijent nesigurnog rada sa ogromnim rizicima za radnike, ali i za poslodavce. Ovaj problem, na koji samo sindikat stalno skreće pažnju, je u direktnoj vezi sa zaštitom i zdravljem na radu, iako se to na prvi pogled ne čini.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), svaki deseti čovjek na svijetu pati od depresije, anksioznosti ili drugih mentalnih bolesti zbog straha od gubitka ili neizvjesnosti pronalaska posla. Kada su u pitanju radnici sa atipičnim ugovorima o radu – ugovori o radu na određeno vrijeme, privremeni i povremeni poslovi, sezonski poslovi i dr., procjene govore da smanjena produktivnost ovih kategorija radnika koja je uzrokovana njihovim strahom od gubitka posla, anksioznošću, bolovanjima i sl., svjetsku ekonomiju godišnje košta 824 milijarde dolara. Također, zbog bolovanja uzrokovanih istim ili sličnim problemima godišnje se u svijetu izgubi 12 milijardi radnih dana!
U studiji Svjetske zdravstvene organizacije izračunati su i okvirni troškvi liječenja u vodećih 36 zemalja u periodu 2016 – 2030 godina, koji se odnose na usluge primarne i sekundarne zdravstvene zaštite, psihološka savjetovanja i antidepresive, i oni iznose 126,66 milijardi dolara.
S druge strane, koristi od podizanja stepena sigurnosti zaposlenja daleko nadmašuju troškove, kako zbog većeg radnog elana, bolje koncentracije, tako i zbog bolje pažnje i posvećenosti poslu. Samo pet posto poboljšanja radne produktivnosti vrijedi 354,48 milijardi dolara, dok bolje zdravstveno stanje radnika prema ovoj studiji vrijedi dodatnih 274,72 milijarde dolara.
Svaki poslodavac, u svjetlu ovih činjenica, za sebe treba napraviti računicu koliko ga košta nezadovoljstvo radnika radnim uslovima, odlasci na bolovanje, rad pod tenzijom, strahom ili pritiskom, nedovoljna koncentracija, greške u radu, povrede. Računica bi sigurno pokazala da je dugoročno daleko isplativije, a u prvom redu humanije, poboljšati uslove rada i zadržati svoje radnike, nego „štediti“ i imati lošu produktivnost, slabiji kvalitet, škart, radnike na bolovanju, ili plaćati odštete zbog fatalnih nesreća, povreda na radu ili profesionalnih bolesti.
Zadovoljan i siguran radnik=dobar radnik!
Sindikat metalaca FBiH, Kantonalno povjereništvo ZDK: Kenan Mujkanović, predsjednik
