Slijedom drakonskih zakona u Poljskoj: Znate li kako se abortus tretira u BiH

Veliki svjetski mediji trenutno budnim okom prate masovne proteste koji će zasigurno ući u historiju Poljske. Demonstracije su pokrenute samo nekoliko sati nakon što je Vrhovni sud ove države donio odluku da zabrani gotovo svaki oblik abortusa, čak i onda kada fetus ima određene deformitete.
Protesti traju već malo više od sedmicu dana, a Poljaci dobijaju podršku iz svih dijelova svijeta, pa i Bosne i Hercegovine, gdje je abortus u potpunosti legalan.“Osnovno pravo svake žene jeste da rađa kad želi i koliko želi. Ovo što se dešava u Poljskoj je potpuno ukidanje ženskih, ali i ljudskih prava. Čak i pored najbolje volje, koliko god da se žena ‘čuva’, može joj se omaknuti trudnoća. Možda nije u finansijskoj ili zdravstvenoj situaciji da rodi, zato je ne treba na to prisiljavati”, kaže doktorica Jadranka Dizdarević-Stojkanović, specijalistica ginekologije i akušerstva.

Zabranom skoro svakog oblika abortusa stvara se problem u vidu tzv. “abortusa na crno” koji je, prema riječima stručnjaka, još rizičniji po zdravlje žene.

Na stranici World Population Review dostupni su konkretni detalji o tome koliko je država u potpunosti zabranilo abortus, a u kojima je ova procedura legalna. Kao i u BiH, abortus je u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori u potpunosti legalan.

Privatne i javne ordinacije, kao i zavodi za zdravstvenu zaštitu žena su mjesta na kojima se obično obavlja prekid trudnoće (do 10. sedmice). Cijene su različite, pa tako abortus u privatnoj klinici košta 300-500 KM, dok u javnoj ustanovi košta 100-200 KM.

Prekid trudnoće zakonski je dozvoljen do 10. sedmice, dok se kasnije obavljaju samo u izuzetnim okolnostima.

“Dakle, svaka žena koja se odluči na visoki prekid trudnoće (od 10. do 20. sedmice) izlazi pred komisiju koja procjenjuje da li su njeni razlozi za abortus opravdani. Komisija ne odobrava uvijek svaki prekid trudnoće, ali se uzimaju u obzir argumenti poput loših socijalnih uslova, teškog zdravstvenog stanja majke… Sve to razmatra komisija kojoj se priključuje i socijalni rad”, govori Dizdarević-Stojkanović.

Visoki prekidi se vrše na Klinici za ginekologiju i akušerstvo KCUS-a jer je važno da se obave u što sigurnijim i boljim uslovima.

Svi ljekari koji rade abortuse moraju Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH dostaviti evidenciju kada su i kome uradili pobačaj.

Podaci o broju abortusa u BiH od 1992. do 2005. nisu javno dostupni. Podaci iz 1990. godine pokazuju da je u našoj državi te godine obavljeno 66.625 abortusa, a pretpostavka je da se na godišnjem nivou u našoj državi obavi blizu 5.000 prekida trudnoće.

“Evidencija svakako postoji. Međutim, treba naglasiti da je broj abortusa u našoj zemlji sve manji, jer raste svijest ljudi o upotrebi različitih sredstava za zaštitu od trudnoće. Sve češće se i u školama govori o ovim temama, što je veoma važno kako bi mladi na vrijeme naučili šta su zaštita, trudnoća i abortus“, govori doktorica.

Posljednjih godina ne postoji zbirni podatak o broju abortusa za cijelu BiH, zato što neki kantoni i bolnice iz Federacije, RS-a i Distrikta Brčko nisu dostavili sve podatke.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA