Zenički pop rock bend Nemoguće vruće u 2016. slavi jubilarnih 30 godina nastupa na pop-rock sceni. Radi se o bendu koji je izdao samo jedan studijski album, a ipak ostavio finog traga u domaćoj muzici. Vratili su se na scenu u martu 2011. Sastav koji je u drugoj polovici osamdesetih godina prošlog vijeka napravio bum na tadašnjoj BiH i ex Yu sceni sa albumom „Ljubavi mladog Werthera“ održao je 2011. povratnički koncert simboličnog naziva „Kad skupi se raja…“, po istoimenoj pjesmi koja je bila jedan od njihovih hitova.
Od 2012. band je lansirao tri singla sa pjesmama “Samo putuj…”,“Od proljeća do proljeća” i “Voliš li me još”. Pjesme su snimljene u studiju “Vizija” Igora Kasapovića, a autori muzike i teksta su Branislav Lovrić i Miro Kovačević. Uz članove koje čine klavijaturista Želimir Željko Jukić, bubnjar Edin Kulalić, gitarista Miro Kovačević, te vokal Branislav Lovrić, grupi su se nakon povratka na scenu pridružili Aleksandar Golič na bas gitari te Željkin sin Igor Jukić kao i Mirin sin Sandro Kovačević na gitarama koji unose novu energiju u band.
Miro Kovačević nam je objasnio da, pored koncerata s kojim će obilježiti vrijedan jubilej, planiraju prirediti i jednu izložbu fotografija benda u ove tri decenije postojanja, te pozvao sve ljude koji imaju fotografije, tonske zapise ili neke stvari koje su vezane za grupu, posebno iz ranijeg perioda, da im ih ustupe za ovu priliku. Zbog situacije kakva je u našoj zemlji kada je u pitanju muzička scena, nemaju namjeru još objavljivati klasični album. Ići će pjesmu po pjesmu.
Brano Lovrić je istakao da je danas prisutna druga vrsta komunikacije bendova sa publikom, da je ranije bilo daleko više žive svirke. Upravo sa živim nastupima, svirkom, sticala se popularnost. Sada je ta scena svedena na zabave po nekim klubovima.
Željko Jukić je rekao da su imali veći koncert u Tapasu 2011. sa kojim su se vratili. Bio je jedan momenat nostalgije. Ljudi su pokazali kolikmo su željni ove vrste muzike, ali i benda Nemoguće vruće. Edin Kulalić se složio da nedostaje na neki način jedan objekat gradu gdje bi pop-rock sastavi imali priliku svirati, a publika imala mjesto za izaći i uživati u živoj svirci ove vrste muzike. Igor Jukić je pojasnio kako on i Sandro i nisu planirali da ostanu svirati u grupi, već da budu tu kao podrška na početku, ali, dobro je, ipak, ispalo. Energija koju su njih dvojica unijeli, se , itekako, osjeti u bendu.
Veliki problem im predstavlja što imaju sedam članova i tonu opreme. Zbog toga su prisiljeni odbijati gaže u klubovima i prostorima gdje nema puno mjesta. Jednostavno, situacija je takva da oni ne žele tek onako odraditi svirku, žele pružiti maksimum za svakoga ko dođe da ih sluša, da ispoštuju publiku na najbolji mogući način.
Hitovi poput „Ljubavi mladog Werthera“, „One kao ne bi da se ljube“, „Nema cure koja neće“, „Pjeva Rusija“, „Kad skupi se raja“, „Sve su klinke izašle iz škole“, „Daj da poljubim i pojedem“, „Hajde noći padajte“ („Samo Vrbas zna“), „Ta ta djevojka“ ili „Ameri i danas su rado puštane numere na mnogim radio postajama a svako malo ,na Tv ekranima, gledamo njihov spot za pjesmu “Od proljeća do proljeća”
Za jubilej od 30 godina band priprema dosta iznenađenja. Riječ je o novim pjesmama, velikom ljetnjem koncertu ali i rock-mjuzikl-koncertu kojega za svoju publiku pripremaju za jesen u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu. Što reći nego svaka čast!
