Kada se Zenica spomene izvan grada, većina ljudi pomisli na dimnjake, željezaru i zatvor. Malo ko zna da je u Zenici kino Helios otvoreno još 1910. godine, da pozorište radi od 1950. i da je na jednom zeničkom polju 1203. potpisan jedan od najvažnijih dokumenata srednjovjekovne Bosne. Evo kulturne Zenice koju vrijedi upoznati, i za domaće i za goste.
Kino prije sto šesnaest godina
Kulturni život Zenice nije počeo u socijalizmu. Već u austrougarskom periodu u gradu su djelovala kulturna i pjevačka društva, organizovana uglavnom po nacionalno-vjerskoj osnovi, kao što su Hrvatsko pjevačko društvo, Zvečaj i Češka beseda. Češka beseda podsjeća na to koliko je Zenica tada bila šarolika, jer su u grad s razvojem Željezare dolazili stručnjaci i radnici iz cijele Monarhije. Godine 1910. otvoren je i prvi zenički bioskop, Helios, svega petnaestak godina nakon prvih filmskih projekcija u svijetu.
Pozorište koje je odigralo više od deset hiljada predstava
Bosansko narodno pozorište Zenica osnovano je 25. februara 1950. godine, prvobitno pod imenom Oblasno narodno pozorište Zenica. Već 25. januara 1951. osnovana je i dječija, omladinska i lutkarska scena, uz koju je nastao dramski studio u kojem su prve korake napravile generacije glumaca.
Jedan od ključnih trenutaka bio je prelazak u novu zgradu 1978. godine. Projektovali su je arhitekti Jahiel Finci i Zlatko Ugljen, a Ugljen je poznat i kao autor Bijele džamije u Visokom. Zgrada u poslovnom dijelu grada postala je regionalni kulturni centar.
Neke brojke koje zvuče nevjerovatno za grad srednje veličine:
- teatar je odigrao više od 10.000 predstava,
- iza sebe ima oko 650 premijera,
- to je jedina profesionalna pozorišna kuća u Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu.
BNP je 2002. pokrenuo Festival bosanskohercegovačke drame, jedini festival u zemlji koji se programski posvećuje domaćem dramskom tekstu. Pozorište svake druge godine raspisuje i konkurs za dramski tekst, a koordinira i Evropsku noć teatra u BiH.
Sinagoga koja čuva historiju cijelog grada
U centru Zenice stoji zgrada u maurskom stilu s početka 20. stoljeća. To je nekadašnja zenička sinagoga, izgrađena u godinama oko 1903–1907. Jevrejska zajednica Zenice bila je mala, ali aktivna: prema podacima Grada, 1879. brojala je pedesetak ljudi, a kasnije gotovo tri stotine. Holokaust je tu zajednicu gotovo izbrisao.
Nakon Drugog svjetskog rata zgrada je služila kao štamparija Željezare, pa kao prodavnica namještaja. Godine 1968. Jevrejska zajednica Jugoslavije i grad dogovorili su da zgrada postane muzej, i od tada je ovdje Muzej grada Zenice. Gradsko vijeće je 2021. odlučilo da se objekat vrati Jevrejskoj zajednici BiH, a u njemu su i prostorije zeničke jevrejske općine. Rijedak je primjer da se jedna zgrada istovremeno brine o sjećanju na jednu zajednicu i o historiji cijelog grada.
Bilimišće: rimska i starokršćanska Zenica
Na području Zenice arheolozi su dugo tražili rimski municipij Bistua Nova. Najznačajniji nalaz iz tog perioda su temelji starokršćanske bazilike na Bilimišću. Prema službenoj stranici Grada Zenice, po svom opisu u evropskom prostoru poznate su samo još dvije slične bazilike, a vjeruje se da je ovdje bilo sjedište biskupije Bistue Nove.
To znači da je Zenica bila važno vjersko i upravno središte stoljećima prije nego što je iko sanjao o visokim pećima.
Bilino polje: mjesto važnog dokumenta iz 1203.
Ime gradskog stadiona nije slučajno. Na Bilinom polju je 8. aprila 1203. potpisana takozvana Bilinopoljska abjuracija. Pred papinim izaslanikom Ivanom de Casamarisom, u prisustvu bana Kulina, starješine Crkve bosanske obavezali su se da će se odreći učenja koje je Rim smatrao heretičkim. Dokument su potpisala sedmorica priora. Za historičare je to jedan od ključnih izvora o vjerskim i političkim prilikama srednjovjekovne Bosne. U Parku Kulina bana u Zenici danas se može vidjeti replika ovog dokumenta.
Vranduk: tvrđava iz 1410.
Nekoliko kilometara sjeverno od Zenice, iznad kanjona rijeke Bosne, uzdiže se Vranduk. U pisanim dokumentima prvi put se spominje 1410. godine. U 14. stoljeću njime je upravljao namjesnik, a kasnije kralj, i bio je jedini utvrđeni grad u župi Brod. Osmanlije su ga zauzele 1463, a vojnu ulogu tvrđava je izgubila nakon 1890.
Vranduk je nacionalni spomenik BiH, a 2017. se, zajedno s Počiteljem, našao na Europa marki BH Pošte. Uz Vranduk se veže i legenda o kraljici Katarini, koja je navodno rekla „Osta moja Zenica”. Riječ je o predaji, ne o historijski dokumentovanoj izjavi, ali ona je dio zeničkog identiteta.
Kako upoznati ovu Zenicu
Za jedan slobodan dan, plan može izgledati ovako:
- prijepodne u Muzeju grada Zenice (provjerite radno vrijeme prije dolaska),
- kratka šetnja do Parka Kulina bana i replike dokumenta iz 1203,
- popodne izlet na Vranduk i šetnja kroz staro naselje ispod tvrđave,
- uveče predstava u BNP-u.
Za porodice s djecom dobar izbor su predstave dječije i lutkarske scene, koja radi od 1951. Najbolje od svega: sve ovo je u krugu od nekoliko kilometara, pa se može obići bez dugog planiranja.
