U Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme započela je ili je planirana gradnja nekoliko velikih tržnih centara. Sarajevo je jedan od gradova sa trgovačkim investicijama čija se vrijednost mjeri u desetinama miliona KM.
Ulažu i domaće i strane kompanije, a nerijetko se u javnosti može čuti komentar da bi bolje bilo da se umjesto tržnih centara grade fabrike. Iako se dosta često mogu čuti i vijesti koje se odnose na izgradnju i otvaranje novih proizvodnih pogona, opšta je percepcija da je u BiH vrlo malo investicija u proizvodnom sektoru.
Sa jedne strane, građani slabije uočavaju ovakvu vrstu investicija a zbog same namjene trgovačkih centara najveći interes izaziva njihova izgradnja.
“Prva impresija su trgovački centri jer je to ono što ljudi vide. Trgovački centri grade se za ljude i oni to vide i uoče više nego industrijske objekte koji se nalaze na periferijama gradova i nisu vidljivi prosječnom građaninu”, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Anto Domazet.
Tržište će učiniti svoje
“One se kreću ispod 20 posto od bruto dodane vrijednosti a trebalo bi da budu između 30 i 35 posto. Dakle, zbog niskih investicija u industrijsku proizvodnju i u proizvodnju usluga koje služe za izvoz kao što je turizam, kao što su informaciono-komunikacione tehnologije i slično, i naš izvoz stagnira, pogotovo izvoz roba. I to je ključno pitanje za budućnost Bosne i Hercegovine – da se povećaju investicije u proizvodnju roba i usluga koje su okrenute svjetskom tržištu odnosno”, smatra profesor Domazet.
Inače, kako kaže naš sagovornik, ulaganja u trgovinu jesu ulaganja koja u tranzcijskim zemljama jako rastu. Riječ je o investiranju koje je pokrenuto tržišnim prilikama i mogućnošću za ostvarenje visokog profita. No ekspanzija trgovačkih centara ne treba zabrinjavati, tržište će tu obaviti svoju funkciju.
“Tu će biti jako velikih selekcija i opstajaće samo oni koji su konkurentni, jer ograničena potrošnja i tražnja onemogućava da se ta gradnja kreće u beskonačnost. Trgovina će se sigurno naći pod udarom tržišnih zakonitosti i tu postoje velika ograničenja. Jedno od njih jeste da opšta odnosno široka potrošnja raste po nekim stopama od 1 do 2 posto godišnje i to će biti limit koji će određivati mogućnosti investiranja u nove trgovačke centre”, kaže dr. Domazet.
Za Bosnu i Hercegovinu racionalno je i pravo rješenje poticati investicije u industriju, ono što stvara novu vrijednost: prerađivačku industriju, turizam, informaciono-komunikacione tehnologije, poduzetničke zone, tehnološke inkubatore, tehnološke parkove itd, dakle ono što stavara nove robe za izvoz, omogućava zapošljavanje i rast dodatne vrijednosti, zaključuje naš sagovornik.
