Iako sama priroda ponekad proizvodi štetne zagađivače kao što su dim i pepeo ili vulkanska prašina, za većinu zagađenja s kojima se naša planeta danas bori su uglavnom odgovorni ljudi.
Gdje god da krenemo, pa čak i na najudaljenija mjesta na planeti, ostavljamo za sobom smeće. Plastične boce lete pustinjom Gobi, kese plivaju Tihim oceanom, a potrošene boce sa kisikom leže na vrhu Mount Everesta.
Postoji li ijedno mjesto na planeti Zemlji koje nije obilježeno našim nemarom?
Odgovor na to pitanje ćemo dobiti samo ako podijelimo naše okruženje u četiri kategorije: zrak, zemljište, slatke vode i ocean.
Zrak i zemljište
Onečišćenja zraka se javljaju u različitim oblicima. Smog je najčešće sastavljen od pojedinačnih čestica i ozona, stakleničkog plina koji se stvara kada dušikovi oksidi i hlapivi organski spojevi koje proizvode automobili i industrijska postrojenja reagiraju zajedno u prisustvu sunčeve svjetlosti.
Njihov utjecaj na okoliš i zdravlje može biti razoran. Samo u Indiji, zagađenje ozona uzrokuje gubitke usjeva u iznosu od 1,2 milijardi dolara godišnje.
Vanjsko zagađenje zraka odnese preko milijun života godišnje, dok onečišćenje zraka u kućama – koje je najčešće nusprodukt požara prilikom kuhanja – usmrti oko dva milijuna ljudi godišnje.
Onečišćen zrak se prenosi vjetrovima i atmosferskim strujama.
“Često smo svjedoci da zagađenje počne na jednom mjestu, a završi na drugom, vrlo udaljenom”, kaže David Edwards, direktor Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja u Boulderu, Colorado.
Malezija je, naprimjer, nedavno raskrčila velike površine prekrivene šumama kako bi napravila prostor za nove plantaže palminog ulja, ali Singapur je taj koji se bori sa posljedicama zagađenja. Zagađenja mogu putovati i dalje.
Požari koji se koriste za uzgoj i poljoprivredu u Južnoj Americi i Južnoj Africi su glavni izvor onečišćenja zraka na cijeloj južnoj hemisferi.
Dakle, na temelju onoga što znamo o atmosferskim strujama i širenju onečišćenja, sa sigurnošću možemo reći da nema mjesta na Planeti koje bi bilo potpuno oslobođeno od onečišćenja zraka. Isto vrijedi i za zemljišne površine.
Međutim, postoje mjesta na kojima je zrak čišći od uobičajenog. Zrak je općenito čišći na južnoj nego na sjevernoj hemisferi iz razloga što tamo živi manje ljudi. Iako onečišćenja nesmetano putuju, vjetrovi onemogućuju miješanje između hemisfera.
Južni pol, stoga vjerojatno ima najčišći zrak na Zemlji zbog svoje udaljenosti. Duboke pećine sa malom cirkulacijom zraka, također, imaju relativno čist zrak.
“Mogu zamisliti da postoje duboke pećine u kojima se zrak nije izmiješao sa vanjskim već duže vremena”, kaže Helen ApSimon, profesorica na Imperial Collegeu u Londonu.
Voda
Onečišćenje zraka na žalost, također, utječe na vodu, a time i ubija svaku nadu da postoje savršeno čista slatkovodna područja na planeti.
“Ako razmotrimo onečišćenja u širem smislu, onda je malo vjerojatno da postoje netaknuta područja koja nisu zagađena jer su se antropogeni utjecaji poput zagađenja zraka proširili po cijelom svijetu”, ističe Thomas Chiramba, šef Odjela slatkovodnih ekosustava u programu za okoliš pri Ujedinjenim narodima sa sjedištem u Nairobiju, Kenija.
Postotak faune u slatkim vodama se smanjio za 75% u posljednjih 40 godina.
Zagađivači zemljišta su ujedno i najveći zagađivači slatkih voda. Kemikalije, gnojiva i otpadi cure u podzemne vode, jezera, potoke i rijeke i često završavaju u oceanu. Rezultat su tzv. mrtve zone – vode lišene života koje se nalaze u cijelom svijetu kao, naprimjer, u Meksičkom zaljevu i delti rijeke Mississippi.
Neobrađena voda i industrijski otpad su primarni krivci za opustošene slatke vode. Prema nekim procjenama, 80% otpadnih voda koje nastaju u zemljama u razvoju se ispušta izravno u lokalne vode.
New Delhi izbacuje 99% svojih otpadnih voda u rijeku Yamuna, dok Mexico City ispumpava svoje otpadne tekućine u dolinu Mezquital.
“To je glavni izvor zagađenja u cijelom svijetu”, tvrdi Asit Biswas, osnivač Trećeg svjetskog centra za vodni menadžment u Meksiku i ugledni gostujući profesor na Lee Kuan Yew Univerzitetu za javnu politiku u Singapuru.
“Kao rezultat toga, rijeke su onečišćene, a ljudi koji žive nizvodno su prisiljeni piti tu vodu”, dodaje on.
Prema Biswasovim istraživanjima, 1.65 milijardi stanovnika Južne Azije nema pristup čistoj, pitkoj vodi iz slavine, a više od polovice kineskih rijeka i jezera su isuviše zagađeni da bi bili pogodni za piće.
Analizom 72% uzoraka prikupljenih iz Pakistanskog vodoopskrbnog sustava je utvrđeno da je tamošnja voda, također, neprikladna za prehranu ljudi. Ono što je loše za ljude je loše i za okoliš.
Prema izvještaju koji je nedavno objavio World Wildlife Fond, postotak životinjske populacije koja živi u slatkim vodama se smanjio za 75% tijekom posljednjih 40 godina.
Kao i kod zraka, slatke vode koje su najudaljenije od ljudi su, vjerojatno, najčišće. U ovu “kategoriju” spadaju kanadske sjeverne rijeke i jezera i vode Antarktika. Glacijalni sloj koji je formiran prije industrijske revolucije, kao i zaleđena jezera bi zapravo mogla biti netaknuta. Antarktičko jezero Vostok je skriveno ispod leda starog 400.000 godina. Te vode su čiste jer ljudi ne mogu fizički doći do njih, osim pomoću bušilice.
“Tamo gdje živi najmanje ljudske populacije ćete naći sve netaknute slatkovodne resurse”, kaže Chiramba.
Ocean
Zagađenja nisu zaobišla čak ni oceane koji su u velikoj mjeri neistraženi i zauzimaju nevjerojatnih 70% zemljine površine. Danas se procjenjuje da od 60 do 80% onečišćenja mora dolazi sa kopna, iz luka, prljavih plaža i zagađenih vodenih puteva koji se ulijevaju u more.
Od svih tih zagađenja, plastika je najopasnija zato što su potrebne stotine godina da bi se ona razgradila. Papir se brzo razgrađuje, a staklo se ne nalazi toliko često kao nekada.
Začuđujuće je da su neka od najudaljenijih mjesta u oceanu ujedno i najzagađenija, zahvaljujući strujama, kao što je recimo slučaj sa otočićem Atol Midway koji se nalazi u sred sjevernog Pacifika i koji je potpuno nenaseljen i prekriven otpadom koji često pronalazi svoj put ka probavnom sustavu morskih ptica koje tamo žive.
Ni oceanske dubine nisu pošteđene. Tamo se najčešće nalaze limenke i boce, užad, metalni predmeti, vojna municija pa čak i stare cipele. Osim toga možemo vidjeti i tzv. mikroplastiku – boce i vrećice koje su se raspale u manje čestice.
Ti maleni komadi plastike su zatrpali ocean i “vjerojatno ih je nemoguće očistiti”, kaže Jenni Brandon, apsolvent na okeanografiji na Scripps Institution.
Plastika nije jedini način na koji čovjek zagađuje oceane. Izlijevanje nafte je redovita pojava u cijelom svijetu, iako većina takvih događaja izmiče zapadnim medijima.
Nije svo morsko zagađenje fizičko. Buka uzrokovana motorima brodova postaje sve veći problem koji usmrćuje kitove, dupine i lignje.
“Postoje mjesta koja nemaju fizički otpad – ili barem mjesta na kojima nismo pronašli ostatke fizičkog otpada”, navodi Brandon. “Ali biti će teško naći mjesta koja su pošteđena ljudskog utjecaja.”
Sve navedeno ukazuje na to koliko je ozbiljan naš utjecaj na Planetu.
Bez obzira da li je zagađenje uzrokovano smećem, izmetom ili milijardama tona zagađivača zraka, odgovor na naše pitanje je jasno: ne postoji mjesto na planeti bez zagađenja. Drugim riječima, kako kaže Biswas, “Mi, ljudska bića smo napravili odličan posao u zagađivanju našeg okoliša.”
