Kada govorimo o bratstvu i sestrinstvu, najčešće prvo pomislimo na veoma blisku porodičnu povezanost, neprikosnovenu podršku i oslonac, i bezuslovno prijateljstvo. Međutim, praksa nam pokazuje da ovi odnosi, nerijetko, bivaju obojeni rivalstvom, u čijem središtu je ljubomora, koja može dostići i nivo zavisti. Rivalstvo i ljubomora proizilaze iz percepcije djeteta da je drugo dijete favorizovano. Među polovima ne postoje značajne razlike po pitanju učestalosti ove pojave. U određenoj mjeri, rivalitet i ljubomora su normalne i očekivane pojave u porodicama u kojima ima više dece, ali postaju problem kojim se ozbiljnije treba pozabaviti onda kada roditeljima ne pođe za rukom da ih otklone i neutrališu.
Dijete koje je ljubomorno na svog brata ili sestru možemo da uočimo tokom igre. Ono će biti pojačano agresivno i grubo prema bratu/sestri, što će pokazati kroz guranje, udaranje, štipanje, ujedanje, a kada mu se skrene pažnja reći će da je to samo dio igre. Može doći i do toga da dijete postane infantilnije i vrati se na neku od prevaziđenih razvojnih faza (na primer, na ,,bebeći’’ govor ili sisanje palca), da postane razdražljivije, ili da počne da privlači pažnju roditelja neprimjerenim ponašanjem.
Rivalstvo se ne prevazilazi nužno sa odrastanjem. Obojenost odnosa negativnim osjećanjima može se održavati i kod odraslih, formiranih ličnosti. Tokom adolescencije i odraslog doba, rivalstvo i konflikti se mogu čak i intenzivirati (naročito ako siblinzi imaju različite temperamente, načine života, nivoe postignuća, i slično). Ispoljavaće se kroz ogovaranje, pričanje o bratu/sestri iza leđa, takmičenje ko će naći bolji posao, ko će imati kvalitetniji partnerski odnos, ko će prije osnovati porodicu, čija djeca će biti uspješnija, i posljedično kroz formiranje osjećanja zavisti (koje može prerasti i u depresiju!) kod ,,gubitnika’’.
Na koji način roditelji podstiču rivalski odnos?
Rivalitet se formira u djetinjstvu i održava tokom odrastanja ukoliko su prisutne određene greške u vaspitanju koje prave roditelji. Na primer, ljubomoru može podsticati takmičarska atmosfera. Ako roditelji poistovećuju djecu i usmjeravaju ih ka istim aktivnostima, ne uzimajući u obzir njihove talente i lične sklonosti, očekivano je da se jave negativne emocije kod djeteta koje je manje uspješno i doživljava da je u lošijoj poziciji.
Zatim, rivalitet će podsticati i poređenje od strane roditelja i slanje poruka kao što su; ,,Vidiš li kako je tvoj brat uspješan u matematici i ređa samo petice, zar ti ne možeš isto tako?!’’, ,,Zašto ti ne možeš da budeš miran i pristojan kao tvoja sestra?!’’.
Roditelji će njegovati konflikt među djecom i u slučaju različitog nivoa odgovornosti koji im pridaju. Odgovornost treba razvijati podjednako kod svakog deteta, u skladu sa uzrastom. To se odnosi, recimo, kako na kućne obaveze, tako i na situacije kada se djeca posvađaju, gde treba izbjeći dodjeljivanje uloga ,,nasilnika’’ i ,,žrtve’’.
Mlađe i starije dijete
U kontekstu rivalstva, značajno je pomenuti i redosljed rođenja. Prvorođeno dijete može ispoljiti ljubomoru kada dobije mlađeg brata/sestru, što može postati i trajan, čvrsto ukorijenjen obrazac ponašanja, pod uticajem formiranja uverenja da je sva pažnja usmjerena ka bebi i da se niko više ne bavi njime. Dijete se pita: ,,Da li sam im ja još uvijek važan/-na?’’, i strahuje za sigurnost svog odnosa sa roditeljima. Nedostatak pažnje se doživljava kao uskraćivanje ljubavi, posebno na mlađim uzrastima kada se dijete još uvijek poistovećuje sa roditeljima. Izjave poput: ,,Ne mogu da se igram sa tobom, hranim bebu’’ ili ,,Ne možemo napolje, beba treba da spava’’ hraniće ljubomoru. Umjesto toga, bolje je reći: ,,Igraćemo se za 5 minuta’’ ili ,,Ići ćemo napolje malo kasnije’’, bez stavljanja akcenta na bebu.
Preporuka je da roditelji pripreme starije dijete za dolazak bebe u porodicu. Kako? Recimo tako što će im pričati o svom djetinjstvu, svojim mlađim siblinzima i njihovom rođenju. Zatim, dobro je upoznati dijete sa tim kako će izgledati život sa bebom – sa tim da ona puno spava, plače, da ne može da se igra dok malo ne poraste. Ukoliko među rodbinom i prijateljima ima onih koji su nedavno dobili bebu, trebalo bi dijete odvesti u posjetu kod njih da osjeti tu atmosferu. Jako je značajno i što više uključiti starije dijete u pripremne aktivnosti – u kupovinu i odabir odjeće i ostale opreme, u biranje imena za bebu, u uređenje bebine sobe.
S druge strane, kroz odrastanje, kod mlađeg djeteta se može razviti težnja da bude kao starije i da dobija sve ono što dobija starije dijete. Ta pojava je češće izražena kod siblinga istog pola. Na primjer, mlađa sestra može razviti ljubomoru prema starijoj jer je starijoj dozvoljeno da se šminka, da ima veći džeparac, da ostaje duže u gradu, da ide sa društvom na more.
Ukoliko se problem rivalstva ne prevaziđe kroz sazrijevanje, i ukoliko su obje strane saglasne da rade na poboljšanju odnosa, nije kasno to učiniti ni u odraslom dobu. Prvenstveno, potrebno je osvijestiti kako lične tako i roditeljske greške iz prošlosti, a potom raditi na prihvatanju prošlosti takve kakva jeste, zatim na mijenjanju onoga što je moguće promijeniti u sadašnjosti, te na jasnoj, asertivnoj komunikaciji koja nije zasnovana na nesporazumima, pretpostavkama, osudama i sarkazmu.
