Petog aprila 1979. u francuskom Grenobleu Žarko Varajić postigao je 45 koševa u finalu Kupa evropskih prvaka. Bosna je pobijedila Emerson iz Varesea 96:93 i postala prvak Evrope. Taj Varajićev učinak, prema dostupnim podacima, do danas je rekord po broju poena jednog igrača u finalnoj utakmici tog takmičenja. Tri godine ranije, 1976, prvak Evrope u rukometu postao je Borac iz Banje Luke.
Kako jedna mala zemlja stalno proizvodi igrače za najveće lige? Odgovor nije jedna tajna formula, nego niz konkretnih priča.
Studentski klub koji je osvojio Evropu
KK Bosna osnovan je 1951. u Sarajevu kao košarkaška sekcija Univerzitetskog sportskog društva Bosna. Prve ekipe činili su uglavnom studenti Univerziteta u Sarajevu. Krajem šezdesetih trener Bogdan Tanjević počeo je graditi brzu i disciplinovanu ekipu koja je privlačila mlade talente iz cijele republike.
Ključni potez bio je dolazak Mirze Delibašića iz Tuzle 1972. Uz njega su jezgro ekipe činili Ratko Radovanović i Žarko Varajić. U pobjedi u Grenobleu, pred više od 10.000 gledalaca, Delibašić je dao 30, a Varajić 45 poena.
Pouka iz te priče je jasna: Bosna nije kupovala gotove zvijezde, nego je okupljala mlade igrače iz manjih gradova i strpljivo ih razvijala.
Rukometni Borac i bosanska rukometna tradicija
RK Borac Banja Luka bio je jedan od najjačih rukometnih klubova bivše Jugoslavije. Sedam puta je bio prvak države (1959, 1960, 1973, 1974, 1975, 1976. i 1981), a uz to je osvojio i deset kupova. Vrhunac je bio naslov prvaka Evrope 1976, a 1991. klub je osvojio i EHF kup.
Danas se rukometna reprezentacija BiH bori za mjesto na velikim takmičenjima. Prvi nastup na Svjetskom prvenstvu imala je 2015. u Kataru, a na Evropskom prvenstvu nastupila je tri puta zaredom: 2020, 2022. i 2024. Na Svjetsko prvenstvo 2025. i Evropsko prvenstvo 2026. nije se plasirala, što pokazuje koliko je konkurencija u Evropi postala jaka.
Generacija iz 1993: osmi na Evropi usred rata
Jedan od najmanje poznatih podviga bh. sporta desio se 1993. Dok je u zemlji trajao rat, košarkaška reprezentacija BiH nastupila je na Evropskom prvenstvu i završila na osmom mjestu od 16 ekipa. To je i danas najbolji plasman reprezentacije na EuroBasketu.
Tradiciju potvrđuje i spisak košarkaša rođenih ili formiranih u BiH koji su igrali za Jugoslaviju: Mirza Delibašić, Dražen Dalipagić, Predrag Danilović, Zoran Savić, Ratko Radovanović, Sabit Hadžić, Mario Primorac i drugi.
Na posljednjem EuroBasketu, 2025, BiH je bila 13. od 24 reprezentacije, s tri pobjede i tri poraza. Na Svjetsko prvenstvo seniorska reprezentacija se još nije plasirala.
2015: zlato za kadete
Ljeto 2015. donijelo je najveći uspjeh mlađih kategorija. Kadetska reprezentacija BiH do 16 godina osvojila je zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu, a najkorisniji igrač turnira bio je Džanan Musa iz Bihaća.
Musin put je zanimljiv za roditelje i trenere jer pokazuje kako izgleda razvoj talenta u BiH:
- košarku je počeo trenirati u omladinskoj školi KK Bosna sa samo osam godina,
- zatim je prešao u sarajevski KK Koš,
- sa 15 godina, 2014, otišao je u zagrebačku Cedevitu,
- na NBA draftu 2018. izabrao ga je Brooklyn kao 29. pika.
Taj obrazac, rad u domaćem klubu do ranih tinejdžerskih godina, a zatim odlazak u bogatiji klub u regiji ili Evropi, ponavlja se kod mnogih igrača iz BiH. To je i prednost i problem: talenti se otkrivaju rano, ali domaća liga često ostaje bez njih.
Šta stvarno pomaže talentu
Iz ovih priča mogu se izvući neke zajedničke stvari:
- Klubovi s jakim mlađim kategorijama. I Bosna i Borac imali su pogone u kojima su djeca godinama radila s istim trenerima.
- Mali gradovi kao izvor igrača. Delibašić je došao iz Tuzle, Musa iz Bihaća. Talenti se rijetko rađaju samo u velikim centrima.
- Raznovrstan sport u djetinjstvu. Međunarodni olimpijski komitet u konsenzus izjavi o razvoju mladih sportista iz 2015. preporučuje da se djeca ne specijalizuju prerano za jedan sport, nego da razvijaju širok spektar kretnih vještina.
Šta to znači za Zenicu i ZDK
Za roditelje u Zenici i okolini poruka je praktična. Dijete ne mora sa sedam godina znati da li će biti košarkaš ili rukometaš. Važnije je da trenira u klubu sa stručnim, licenciranim trenerima, da se igra više sportova i da u sportu uživa. Historija bh. košarke i rukometa pokazuje da se veliki igrači ne prave preko noći, nego godinama strpljivog rada u lokalnim dvoranama, često skromnim, ali punim djece.
