Na posljednjoj stranici jedne knjige stoji kratka bilješka iz 1609. godine. Napisao ju je Giovanni Domenico Vistorini, službenik inkvizicije u Italiji, potvrđujući da u knjizi nema ničega što bi bilo „jeretičko”. Taj potpis spasio je knjigu od lomače na kojoj su tada gorjele hiljade jevrejskih knjiga. Bila je to Sarajevska hagada, rukopis koji je od tada preživio još mnogo toga.
Šta je hagada
Hagada je knjiga koja se čita za vrijeme Pesaha, jevrejskog praznika kojim se obilježava izlazak iz Egipta. Sarajevska hagada nastala je oko 1350. godine u sjevernoj Španiji, najvjerovatnije u Barceloni, u sefardskoj jevrejskoj zajednici.
Pisana je hebrejskim pismom na izbijeljenoj teletini, pergamentu koji je bio skup i dugotrajan. Neki dijelovi ukrašeni su zlatom. Prvi dio čine 34 stranice ilustracija, od stvaranja svijeta do smrti Mojsija. Za srednjovjekovne jevrejske rukopise to je neobično bogat ciklus slika, i upravo zbog toga je hagada svjetski poznata.
Na stranicama su vidljive i mrlje od vina. Historičari ih tumače kao trag da je knjiga godinama korištena za porodičnim stolom na pesahskoj večeri, a ne samo čuvana kao dragocjenost.
Iz Španije u Italiju
Godine 1492. Alhambrski dekret protjerao je Jevreje iz Španije. Historičari vjeruju da je hagadu sa sobom ponijela jedna od izbjegličkih porodica. Bilješke na marginama pokazuju da se u 16. stoljeću nalazila u Italiji. U to vrijeme papska inkvizicija pregledala je i palila jevrejske knjige, pa je Vistorinijev potpis iz 1609. bio pitanje opstanka.
Kako je knjiga stigla u Sarajevo, nije u potpunosti poznato. Sefardski Jevreji, potomci izbjeglih iz Španije, živjeli su u Sarajevu od osmanskog perioda i stoljećima su govorili svojim jezikom, ladino, koji je potekao iz srednjovjekovnog španskog. Logično je zato da je baš njihova zajednica čuvala knjigu nastalu u Kataloniji. Zna se da ju je 1894. godine Zemaljskom muzeju u Sarajevu prodao Joseph Kohen, pripadnik sarajevske sefardske zajednice.
Prvi spas: Drugi svjetski rat
Tokom Drugog svjetskog rata nacistički i ustaški režim uništavali su jevrejsku imovinu i kulturna dobra. Glavni bibliotekar Zemaljskog muzeja Derviš Korkut sklonio je hagadu i predao je jednom imamu u selu na Bjelašnici, gdje je skrivena u džamiji. Nakon rata vraćena je u muzej.
Ova priča se često navodi kao primjer kako su ljudi iz različitih zajednica u Bosni čuvali tuđe svetinje kao svoje. U istom ratu Holokaust je gotovo uništio jevrejske zajednice širom BiH, pa i u Zenici, gdje je, prema podacima Grada, preživjelo samo petero od 172 Jevreja.
Drugi spas: opsada Sarajeva
Pola stoljeća kasnije, u ratu devedesetih, Zemaljski muzej našao se blizu linije fronta. Hagada je preživjela provalu u muzej i poplavu podruma u kojem je bio sef. Prema dostupnim izvorima, prilikom provale bačena je na pod kao bezvrijedna stvar. Tadašnji direktor muzeja Enver Imamović zamolio je policiju da s njim pretraži prostorije, i knjiga je pronađena.
Hagada je zatim premještena u podzemni trezor Centralne banke, gdje je dočekala kraj opsade.
Nova era: trezor i UNESCO
Godine 2001. Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice BiH, zatražio je pomoć od Jacquesa Paula Kleina, tadašnjeg šefa misije UN-a. Uz podršku međunarodnih donatora, u Zemaljskom muzeju je 2. decembra 2002. otvorena posebna prostorija s kontrolisanom klimom. Na konzervaciji je radio stručnjak s Akademije likovnih umjetnosti u Stuttgartu.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglasila je hagadu nacionalnim spomenikom 17. januara 2003, a 2017. godine upisana je u UNESCO-ov registar Pamćenje svijeta (Memory of the World).
Hagada nije pošteđena ni novijih nevolja. Kada je Zemaljski muzej bio zatvoren od oktobra 2012. zbog neriješenog pravnog statusa i finansiranja, original nije mogao biti posuđen ni za izložbu u Barceloni, gradu u kojem je vjerovatno nastao. Muzej je umjesto knjige poslao fotografije.
Zašto je toliko vrijedna
Iz Španije 14. stoljeća sačuvano je više ilustrovanih hagada, ali stručnjaci Sarajevsku često izdvajaju kao najvredniju među njima. Razlog nije samo starost ni zlato na stranicama, nego bogat ciklus biblijskih scena i, nadasve, njena nevjerovatna biografija. Rijetko koji rukopis nosi na sebi tragove toliko ruku: porodica koje su je koristile, inkvizitora koji ju je pregledao, bibliotekara i muzealaca koji su je spašavali.
Knjiga koja je inspirisala roman
Sudbina hagade inspirisala je australijsku spisateljicu Geraldine Brooks za roman „Narod knjige” (People of the Book), koji je postao bestseler i mnogim čitaocima širom svijeta prvi put otkrio postojanje ove knjige.
Kako je vidjeti
Hagada se čuva u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu. Prije posjete najbolje je provjeriti kod muzeja da li je original u tom trenutku dostupan za razgledanje. I bez toga, Zemaljski muzej vrijedi jednodnevnog izleta iz Zenice: od prahistorijskih i rimskih nalaza do botaničke bašte u dvorištu, to je ustanova koja čuva dobar dio pamćenja ove zemlje.
