Tehnološka revolucija koja je čovječanstvu donijela ogroman prosperitet i napredak u svim sferama života i djelovanja, podrazumijeva korištenje velike količine energije, koja se do danas proizvodi najvećim dijelom iz neobnovljivih izvora kao što su nafta, ugalj i gas. Posljedice korištenja ogromnih količina ovih izvora dovele su do značajnog porasta emisije štetnih gasova u atmosferu, koji proizvode efekat staklene bašte, a što za rezultat ima katastrofalno zagađenje životne sredine i globalno zagrijavanje. Danas više nema dileme da su klimatske promjene stvarna i realna opasnost za planetu Zemlju, a primjetne su čak i na našim prostorima.
Godišnja doba su se u samo nekoliko posljednjih godina promjenila, a svedoci smo i nepredvidivih poplava i suša o čijim posljedicama je suvišno govoriti. Da li mi kao društvo moramo da promijenimo svoje aktivnosti ili ne? Ulog je preveliki da bi rizikovali ili prepustili ove tokove slučaju. Ulog je budućnost naše planete i naših potomaka koji će na njoj živjeti. Svijet polako uviđa važnost ekološke krize, koja, iako sporije, odaje svoje posljedice od ekonomske krize, na dugoročnom planu ima mnogo razorniji efekat.
Potrebno je pronaći nove načine djelovanja, proizvodnje i potrošnje energije kako bismo obezbijedili ono što je i sama definicija održivog razvoja koju je 1987. godine dala Svjetska komisija za životnu sredinu i razvoj – razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, ne dovodeći u pitanje sposobnost budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.
Iz ovog razloga, zemlje širom svijeta su se obavezale da će smanjiti emisiju ugljen dioksida (CO2) i ostalih tzv. gasova sa efektom staklene bašte. Iako se održivi razvoj i energetska efikasnost najčešće vezuju za promenu koncepta same proizvodnje energije, industrijsku proizvodnju i transport, ne smijemo zaboraviti da građevinski sektor ima udio od 40% u ukupnoj emisiji CO2, te nije začuđujuće da se baš u ovom sektoru zahtijevaju najveće promene. Takođe, primetno je da samo arhitektonsko projektovanje i građevinska industrija, ne uspijevaju dovoljno brzo da se adaptiraju i mijenjaju u skladu sa tehnološkim inovacijama.
Osnovni principi gradnje pasivne kuće
Danas, složeni sistemi za klimatizaciju i ventilaciju koji obezbjeđuju komfor u objektu, kao i zahtjevi koji se postavljaju projektantima u smislu maksimalno dozvoljene potrošnje energije u objektima, zahtjevaju pronalaženje novih koncepata projektovanja, promišljanje arhitektonskih rješenja u skladu sa uslovima klime i prirodnih uticaja na konkretnoj lokaciji, multidisciplinarni pristup u projektovanju, zatim bolju saradnju arhitekata i inženjera od samog starta projektovanja.
Održivi koncept projektovanja mora podrazumijevati promišljanje o uštedi energije, pasivnom i aktivnom korištenju solarne i drugih obnovljivih izvora energije, zaštiti životne sredine, primjeni ekoloških materijala i efikasnih mašinskih sistema, a to ne može početi onda kada je proces projektovanja doveden do završne faze.
Koncept ekološke i energetski efikasne gradnje predstavlja koncept budućnosti koji će biti neophodan ako želimo da sačuvamo planetu i životnu sredinu za buduće generacije.
Građevinarstvo dvadesetog vijeka oblikovala je nagla urbanizacija sa potpunim zanemarivanjem ekoloških načela i ekonomske isplativosti takve gradnje na dugoročnom planu. Danas se uviđa pozitivna korelacija ekološke gradnje i štedljive upotrebe energije sa ekonomskim prosperitetom, što jasno govore napori koje velike kompanije ulažu na razvoju novih modela poslovanja i prelasku na čiste izvore energije, a što možemo vidjeti i na primjeru automobilske industrije. Ekološki proizvodi koji su nekada bili generalno neisplativi i dostupni samo imućnijem sloju stanovništva sa pozitivnim stavom prema životnoj sredini, danas postaju dostupniji širem tržištu i pokazuju svoje pozitivne ekonomske efekte za korisnike.
U građevinarstvu, razvoj energetski efikasnih sistema grijanja i hlađenja, efikasnije opreme u domaćinstvima i poslovnim objektima dolaze na tržište sa sve manjom investicionom cijenom i kraćim periodima otplate. Međutim, pogrešno je smatrati da je dodavanjem izolacije ili instaliranjem toplotnih pumpi “posao gotov”. Energetski efikasni objekti se već podrazumijevaju, a u roku od samo nekoliko godina će biti obavezni i daleko napredniji i tehnološki zahtjevniji standardi. Stoga postoji velika potreba za informisanjem arhitekata, inženjera i ostalih stručnjaka u građevinskoj industriji, jer samo oni koji posjeduju adekvatna znanja iz oblasti održivog razvoja će moći da opstanu na sve zahtjevnijem tržištu.
Otvara se novo poglavlje u graditeljskom djelovanju, gde se dugoročno razvijaju novi modeli, počevši od urbanističkog planiranja, preko arhitektoktonskog projektovanja u skladu sa prirodnim uticajima na lokaciji, upotrebom recikliranih materijala, do integrisanja savremenih sistema mašinske i električne instalacije i opreme.
Održivi razvoj, a sa njim i održiva gradnja, je izuzetno kompleksan pojam i podrazumijeva mnogo više od energetske efikasnosti, iako ona, naravno, ima veliku ulogu. Vrlo često su benefiti bilo koje od mjera energetske efikasnosti sagledani sa samo jedne strane, što uglavnom utiče na rezervisanost arhitekata o ovoj temi. Ne treba zanemariti druge kvalitete koji se ne mogu tako lako izraziti u brojkama, poput estetike objekta, prijatnog i funkcionalnog prostora i svega što je oduvijek karakterisalo “dobru arhitekturu”. Upravo iz tog razloga je važno da se arhitekte aktivnije uključe u debatu o tome šta predstavlja održiv objekat i uvedu faktore iz svoje discipline, umjesto da proces projektovanja diktiraju tehničke mjere.
Sa druge strane, arhitektura se oduvijek prilagođavala trenutnim prilikama, bile one nedostatak nekog materijala ili pojava drugog, promjene u socijalnim ili ekonomskim prilikama. Današnje prilike podrazumijevaju uključivanje veoma komplikovanih inženjerskih sistema u cilju postizanja energetske efikasnosti. Više nego ikad, potreban je zajednički rad arhitekata i inženjera, ali i stručnjaka iz drugih oblasti, ne očigledno povezanih sa građevinskom industrijom. Na kraju krajeva, ljudski mozak ima dvije cerebralne hemisfere: lijevu, za rješavanje logičkih problema i desnu, za intuiciju i kreativnost. Neophodno je da iskoristimo svoj pun kapacitet kako bismo dostigli održiv razvoj.
