Da li zaista znamo koliko energije generišemo i koristimo u BiH?
Potrošnja ili korištenje energije u BiH je nepoznanica, mada se može naći podatak o godišnjoj potrošnji od cca 140 PJ. Iako to na prvu zvuči nevjerovatno, energijski bilansi koji se izrađuju na godišnjoj razini potvrđuju tu činjenicu. Bilansi su nepotpuni i teško se dolazi do preciznog podatka o energijskom miksu u BiH, pogotovo kada se radi o podacima o bruto finalnoj potrošnji energije za grijanje i hlađenje koja ne dolazi iz električne energije. Nešto drugačija, jasnija slika je u slučaju elektroenergetskog bilansa, odnosno segmenta električne energije koji je na dobar način obrađen kroz entitetske i državne godišnje izvještaje. Da bi se to prevazišlo, potrebno je djelovati multisektorski i uključiti sve relevantne institucije kako bi se dobili precizni podaci, pogotovo u sektorima grijanja i hlađenja, te transporta. Potrebno je unaprijediti protok informacija, odnosno podataka, te u dovoljnoj mjeri osposobiti ključnu instituciju za obradu i distribuciju podataka o potrošnji energije u BiH.
Govoreći o obnovljivim izvorima energije (OIE) u BiH, vrlo je česta pojava nerazumijevanja te oblasti u smislu da vlada mišljenje da se OIE odnose samo na električnu energiju, koja u BH energijskom miksu (prema procjenama) zauzima 30-35%, zavisno od hidrološke godine. Segment grijanja, odnosno proizvodnje toplotne energije, pogotovo neefikasno koristeći razne oblike biomase kao što je ogrjevno drvo u domaćinstvima, jako je prisutan u BiH.
Planiranje, zacrtavanje ciljeva, definisanje obaveza, itd, zahtjeva poznavanje trenutne situacije i trendova kojima jedna država treba da ide u pogledu kompletne energetike, a ne samo pojedinih segmenata kao što je elektroenergetika. Za dugoročno i sveobuhvatno planiranje potreban je duži vremenski period (preko 1 godine) i uključenost svih relevantnih sudionika u ovoj oblasti.
Kakvi su potencijali za dobijanje i korištenje energije iz OIE u BiH?
BiH je prepoznatljiva kao zemlja sa značajnim energetskim resursima, kako konvencionalnim, tako i obnovljivim. Prije svega tu se nameće ugalj u dijelovima centralne Bosne, kao i sjeveroistočnog dijela BiH, te istočne Hercegovine. Govoreći o OIE, tu se prije svega ističu vodeni tokovi velikih rijeka, ali i manjih tokova širom BiH, te energija sunca i vjetra pretežno u Hercegovini, kao i biomase širom BiH. Neosporna je činjenica da potencijali OIE u BiH postoje, ali se postavlja pitanja njihove kapitalizacije, odnosno iskorištavanja i prevazilaženje svih barijera kojih ima na pretek.
Ukupan instalirani električni kapacitet proizvodnih objekata u BiH iznosi 4,352 GW, od čega u većim hidroelektranama 2.083,50 MW, a u termoelektranama 2.065 MW. Instalirani kapacitet malih hidroelektrana, vjetro, solarnih i elektrana na biomasu je 112,15 MW, dok je 91,23 MW instalirano u industrijskim elektranama.
Od iskorištenih potencijala OIE u BiH najviše su prisutni vodeni tokovi i sunčeva energija za generisanje električne energije, te biomasa za proizvodnju konvencionalnih oblika biomase poput ogrjevnog drveta, ali u zadnje vrijeme i finih oblika kao što su pelet, briket i drvna sječka, koji služe za grijanje ili proizvodnju toplotne energiju. Pored toga, sve više pažnje se pridaje geotermalnoj energiji ili energiji okoline za grijanje i/ili hlađenje. Činjenica, primjera radi, da su potencijali hidroenergije iskorišteni do 40%, jasno govori o potencijalima koja BiH ima, kako na malim rijekama, tako i na velikom tokovima poput Drine, Bosne, Vrbasa, itd. Ti iskoristivi kapaciteti se ogledaju u nekoliko GW, pa bi tako sa sadašnjih oko 2,2 GW instalisanog kapaciteta u hidru, BiH mogla popeti i na3 GW uz iskorištavanje tehnički iskoristivnog, ekonomski opravdanog i okolinsko prihvatljivog. Poštivanjem svih aspekata takvi kapaciteti bi se mogli kapitalizirati kao što je to recimo slučaj sa hidroelektranom Brežice na Savi.
Fini oblici obnovljivih energenata biomase poput peleta i briketa (oko 50 proizvođača u BiH) većinom se izvoze, a ono što se plasira i potroši za proizvodnju toplotne energije na domaćem tržištu je nepoznatog ili lošeg kvaliteta. Godišnja proizvodnja peleta i briketa u BiH procijenjuje se na oko 300.000 tona, što je, posmatrano s aspekta potražnje, postalo nedovoljno. Potrebe za proizvodnjom peleta u BiH na godišnjem nivou procjenjuju se na oko 1 miliona tona.Također, najveća potrošnja biomase se bilježi u vidu ogrjevnog drveta u domaćinstvima ili drvne sječke i ostalih ostataka iz drvoprerađivačke industrije u sistemima daljinskog grijanja.
Dakle, potencijali za korištenje energije iz OIE u BiH su značajni, te prevazilaženjem pravnih, tehničkih i administrativnih barijera, kao i uspostavljanjem poticajnih mehanizama za druge vidove energije osim električne, njihova upotreba može postati održiva i okolinski prihvatljiva. Kompromis između tehnički izvodivog, ekonomski isplativog i okolinski prihvatljivog je put ka razvoju zemlje.
Gdje je BIH danas, a gdje bi trebala da bude; koje su obaveze i šta je cilj povećanja udjela u potrošnji energije iz OIE u BiH
Zacrtani cilj BiH o bruto finalnoj potrošnji energije iz OIE u 2020. godini od 40% iz NREAP-a, donesen je na osnovu bazne 2009. godine, kada je u energetskom miksu bruto finalne potrošnje energije u BiH, obnovljiva energija zauzimala 34%. Trajektorija na kojoj se BiH sada nalazi nije u potpunosti jasna, jer BiH nema precizne podatke o udjelu energije iz OIE u bruto finalnoj potrošnji. Procjene urađene od strane Sekretarijata energetske zajednice ukazuju na procenat od oko 42% udjela OIE u bruto finalnoj potrošnji energije. To znači da je BiH već sada ispunila svoj cilj. Međutim, tu treba biti oprezan pogotovo u segmentu energije za grijanje i korištenja biomase, odnoso ogrjevnog drveta u domaćinstvima gdje su dostupni podaci vrlo upitni, a imaju jak uticaj na ukupni bilans bruto finalne potrošnje energije iz OIE u BiH. Određeni podaci iz energijskih bilansa i strateških dokumenata ukazuju na podatke o planiranom korištenju biomase za grijanje u 2020. godini od 1.081 ktoe toplotne energije, te korištenju ovog energenta 1.392 ktoe u 2014. godini. Jasno je uočljiva velika razlika među navedenim brojevima, te samim tim i prezicnost podataka jako bitna.
Nešto jasnija slika je u segmentu električne energije gdje su procjene da se BiH približila zacrtanom cilju po godinama, pa tako zadnje analize ukazuju na oscilaciju u proizvodnji i potrošnji električne energije iz obnovljivih izvora, najviše u zavisnosti od velikih hidroelektrana. Napredak u izgradnji postrojenja za generisanje električne energije iz OIE je vidljiv, ponajviše uspostavljenom sistemu poticaja, tzv. feed in tariffe – FiT, pa tako trenutno u BiH je izgrađeno i spojeno na mreže 238 postrojenja ukupne instalisane snage od 106,7 MW od čega prednjači hidro sa 84% instalisanog kapaciteta, zatim solar sa 14%, biogas 0,9%, biomasa 0,2%, vjetar 0,3%, te ostala postrojenja sa 0,4%. Pored toga, u FBiH postoji i radi elektrana na čvrstu biomasu instalisanog kapacitea 8,1 MWel u sklopu industrijskog postrojenja koja nije u sistemu poticaja.
Cilj povećanja udjela korištenja OIE u bruto finalnoj potrošnji energije treba da bude stvaranje dodatne vrijednost na domaćem nivou, odnosno korištenja onih oblika OIE i tehnologija koji će kreirati radna mjesta na domaćem nivou i doprinijeti održivom razvoju zemlje. Da smo na dobrom putu govore brojke o zapošljavanju u segmentu biomase, odnosno proizvodnji opreme, kotlova i peći, peleta, briketa i drugih oblika biomase, koji u kompetnom lancu snabdjevanja zapošljavaju domaću radnu snagu. Uz regulisano tržište ovog segmenta, sigurno bi se išlo ka održivom razvoju.
Koliko administrativno uređenje države i entiteta doprinosi/koči promociju OIE u BiH
BiH ima veoma kompleksno uređenje sa više nivoa vlasti, od državnog nivoa, pa preko nivoa entiteta FBiH i RS, Brčko Distrikta, kantonalnih nivoa, pa sve do najnižih nivoa lokalne zajednice. BiH ima 14 vlada uključujući i savjet ministara BiH u kojima postoji oko 180 ministarstava nadleženih za razne oblasti. Energetika je na entitetskom nivou, a koordinaciju vodi državno ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Tako složen administrativni aparat u BiH koči mnoge projekte i predstavlja barijeru za investiranje. Takav je slučaj i kod OIE, gdje su najveće barijere neprohodnost i nedostatak informacija, vertikalna i horizontala komunikacija između različitih nivoa vlasti, zatim nedostatak i neusklađenost strateških i plansko-prostornih dokumenata, te saglasnost svih donosioca odluka prilikom izdavanja koncesija za prirodne resurse. Pojednostavljenjem procesa izdavanja dozvola i licenci, na kojima trenutno rade međunarodne organizacije u BiH, zajedno sa lokalnim institucijama, olakšalo bi promociju i korištenje OIE.
Kao neka od rješenja moglo bi biti osposobljavanje i kreiranje stručnog kadra kako bi što efikasnije radilo na strateškom planiranju na svim nivoima vlasti, zatim harmonizacija svih strateških planova po horizontali i vertikali, usklađenost datog vremena za implementaciju. Recimo na lokalnom nivou kasni se sa usklađenosti entitetskih (kantonalnih) planova, pa se nameće potreba za planiranjem na opštnskom nivou (planovi nižeg nivoa), itd.
Tako bi se smanjili rizici investiranja kao što su tehnički i menadžment rizik, administrativni i finansijski rizici, ali i tehnički rizik. Svakako da su jako važni i rizici nagle promjene politika i društvenog prihvatanja OIE.
Ko „finansirana“ OIE u BiH
Kako bi se uspostavio okvir za poticajnu proizvodnju energije iz OIE, najprije se sagledao i donekle rješio segment električne energije. Tako se za poticanje proizvodnje energije iz OIE u oba entiteta donio zakonodavni okvir za poticanje proizvodnje električne energije iz OIE i to: (i) solar, hidro (do 10MW), vjetar, biomasa (čvrsta i biogas). Zanimljivost biomase jeste da su akcionim planovima definisane kvote za čvrstu biomasu, ali i biogas, međutim za poticanje u FBiH biogas nije predviđen, barem trenutno. Poticajne kvote za solarne elektrane su popunjene do 2020. godine u FBiH, dok je u RS-u još nešto slobodno za elektrane preko 250kW na krovovima. Ostale tehnologije koje se potiču su još uvijek donekle dostupne, s tim da je najveća zainteresiranost za male hidroelektrane, vjetar koji je skoro kompletan zauzet, iako niti jedna VE nije puštena u rad, biogas, pa tek onda čvrsta biomasa.
Trajanje FiT u FBiH je 12 godina za sve tehnologije, iako je praksa pokazala da se neke tehnologije, poput solara, otplate i za 5-6 godina, dok je recimo za postrojenja na biomasu, period otplate investicije veći od 12 godina. Tim principom proizvođači električne energije iz ovog OIE oblika stavljaju se u nepovoljan položaj. U RS je nešto duži period za garantovanu otkupnu cijenu od 15 godina. U BiH još uvijek je prisutno korporativno finansiranje, dok se projektno finansiranje samo spominje kao opcija. Naravno, finansiranje putem banaka, kako lokalnih, tako i međunarodnih kao što su Svjetska banka, odnosno IFC, zatim EBRD ili EIB je prisutno u BiH. Ostale međunarodne organizacije pružaju izuzetno važnu podršku domaćim institucijama kroz tehničku asistenciju, razvoj projekata i sufinansiranje infrastrukturnih radova, a najznačanije su GIZ, USAID, UNDP, EBRD, WB, Caritas, SIDA, itd. Određno sufinansiranje može se obezbjediti i putem domaćih fondova kao što su fondovi za zaštitu okoliša i energijsku efikasnosti, grant sredstva viših i nižih nivoa vlasti, pa sve do projekata zatim IPA projektata.
Obzirom na standard BH društva, naknada za OIE na računu krajnjih korisnika definisana je tako da nije održivo poticati proizvođače samo iz tog fonda, a niti politički prihvatljivo. Taj novac jeste ustvari novac sa računa krajnjih potrošača koji se prikuplja putem sistema naknade za obnovljive izvore energije, a koji u FBiH iznosi 0,001976 KM/kWh, dok u entitetu RS iznosi 0,0044 KM/kWh. To u prevodu znači da, recimo, svako domaćinstvo izdvaja 1-2 KM mjesečno za poticanje obnovljivih izvora energije. Svakako treba razmišljati i o naprednim sistema poticaja tipa „feed-in-premije“ ili „aukcije“, sistema koji su više tržišno orijentisani mehanizmi, a na kojim se trenutno u BiH radi na inicijativu međunarodnih organizacija.
Poticanje drugih oblika energije, poput energije za grijanje i hlađenje ili biogoriva u transportu, nije definisano u BiH, osim u nekih slučajevima gdje se potiču kapitalna ulaganja kroz određene međunarodne ili domaće fondove, prije svega u javnom sektoru.
Informisanost javnosti o projektima OIE i njihovom doprinosu široj lokalnoj zajednici – udruživanja i zajedničko investiranje putem energetskih zadruga
Svijest građana da su ustvari oni ti koji potiču proizvodnju električne energije iz OIE je na vrlo niskom nivou. Informacija o povećanju naknade na računima za električnu energiju u BiH većinom prođe nezapaženo jer ne predstavlja visoku stavku, kako kod samih građana-krajnjih kupaca električne energije, tako i u medijima. Vjerovatno zato što jedno prosječno domaćinstvo na mjesečnom nivou izdvaja svega 1KM ili 50 centi u vidu naknade za OIE i za to nema nikakve koristi i vidu investiranja kao fizičko lice, mogućnosti neto mjerenja ili slično.
Dakle, informiranost građana je na jako niskom nivou, kao i medija koji su nedovoljno informisani o važnosti ove teme, te je slaba komunikacija sa nadležnim institucijama i neovisnim stručnjacima koji bi na transparentan način iznijeli sve detalje vezano za oblast OIE u BiH, trendove regiona, Europske Unije, Svijeta, ali i približili običnom čovjeku značaj ove teme, pokazali njegov potencijal i korist za širu lokalne zajednice. Na taj način projektima OIE bi se osiguralo lakše društveno prihvatanje i realizacija.
Primjer kako projekte učiniti društveno (ne)prihvatljivim
Da su projekti OIE složena oblast, jasno pokazuju i broj realizovanih projekata u odnosu na potencijale kojim BiH obiluje. Za realizaciju jednog OIE projekta, potrebno je djelovati multidisciplinarno, odnosno multisektroski i multiinstitucionalno. To znači da je potrebno uključiti više sektora kao i institucija na samom početku, a ne u nekoj završnoj fazi. Pored toga, jako je bitno uključivanje svih relevatnih sudionika, počevši od viših nivoa vlasti, preko lokalne zajednice, investitora, pa sve do nevladinog sektora i običnog građanina koji su, pokazalo se na par primjera, jedni od najjačih igrača prilikom odobravanja izgradnje OIE postrojenja.
Kako unaprijediti sektor OIE u BiH?
Zaključak je da razvoj OIE treba da bude svima u interesu i da se na transparentan način dodjeljuju koncesije, uspostave mehanizmi poticaja, te ostavi mogućnost investiranja lokalnoj zajednici i njenim stanovnicima, ali i privatnom sektoru kroz ESCO-Javno-privatno partnerstvo i druge modele, kao što je to urađeno u Pirotu ili Kruševcu.
Šira društvena zajednica treba da uvidi svoj oblik koristi od OIE projekata kroz razne načine kao što su: promovisanje lokalnog tržišta rada kroz stvaranje novih radnih mjesta (npr. za izgradnju postrojenja, za isporuke ili usluge roba i dobara, itd.), unaprijeđenje lokalne infrastructure, mogućnosti formalnih i neformalnih obuka, ulaganja u buduće energetske projekte (npr. preko lokalne fondacije), niže cijene za energiju (električnu i toplotnu), mjere energijske efikasnosti u stambenom sektoru, unaprjeđenje stanja okoline (ozeljenjavanje površina, parkova, itd.), obezbjeđivanje sredstava lokalnim institucijama za razvijanje novih okolinskih projekata.
Tim principima vode se najrazvijeni zemlje svijeta, koje omogućavaju svim zainteresovanim uključivanje u projekte OIE.
