Iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, kazali su za N1, da donošenje odluke o načinu realizacije nastave vrlo je kompleksan zadatak koji podrazumijeva intersektorski pristup, jaku spregu između zdravstva i obrazovanja, a direktnu nadležnost za rješavanje ovog pitanja, načina organiziranja nastavno-obrazovnog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine imaju kantonalna ministarstva obrazovanja.
“Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke je u prošloj, kao i tekućoj školskoj i akademskoj godini, obilježenim pandemijom COVID-19 i specifičnim uslovima odvijanja odgojno-obrazovanog rada, imalo koordinirajuću ulogu u oblasti obrazovanja u Federaciji Bosne i Hercegovine, kako u uspostavljanju kontakata između predstavnika resora obrazovanja i zdravstva i donošenja zajedničkih odluka, diseminacije relevantnih dokumenata za odvijanje odgojno-obrazovnog procesa, kontaktima sa međunarodnim donatorima u procesu davanja podrške odgojno-obrazovnim ustanovama, objedinjavanju podataka na nivou Federacije Bosne i Hercegovine, tako i u davanju podrške najboljim učenicima i studentima, kao i brojnim drugim aktivnostima”, istaknuli su za N1.
Motivacija
Svjesni činjenice da ništa ne može nadomijestiti interakciju između nastavnika i učenika u učionici, ne onoj virtualnoj, u kojoj postoji barijera između njih, nego u onoj klasičnoj, kada je nastavnik u prilici da prepozna učenikovu emociju, spremnost i zainteresiranost za učenje, savladavanje gradiva, kao i potrebu da mu se u određenom trenutku pomogne ako ima poteškoća s učenjem, kako su istaknuli, podržavaju povratak učenika u školske klupe, u kantonima gdje su obrazovne vlasti, u saradnji sa kantonalnim kriznim štabovima, procijenili da to epidemiološka situacija dozvoljava.
“Naime, nijedan razred nije homogena skupina pojedinaca, učenici se međusobno razlikuju po svom predznanju, očekivanjima, stilu učenja i tempu razumijevanja nastavnog gradiva. Učenici, također, imaju različite kognitivne sposobnosti, drukčije motivacije te dolaze iz različitih socijalnih okruženja u kojima imaju veći ili manji podsticaj za učenje, te, stoga, nastavnik mora individualizirati i diferencirati svoj pristup u nastavi, tragajući za najefikasnijom metodom učenja i poučavanja koja će biti prilagođena individualnim mogućnostima svakog učenika”, kazali su.
U specifičnim, pandemijskim uslovima odvijanja nastavno-obrazovnog procesa, skraćenjem časa na trideset minuta u pojedinim kantonima, taj proces primjene različitih strategija diferenciranog poučavanja i kvalitetne obrade sadržaja, u kojoj će učenici dobiti produbljena znanja i steći kompetencije i vještine, kazali su, dodatno je otežan.
“Online nastava se nerijetko čini neefikasnom za različite tipove učenika. Treba istaći i da svaka izoliranost donosi određene posljedice. Odgojno-obrazovne ustanove sa bogatstvom svojih organizacijskih oblika i aktivnosti, nude djetetu mogućnost da razvije različite socijalne vještine u kontaktu sa vršnjacima, a znamo da je socijalna kompetencija vrlo složen konstrukt koji se sastoji od više specifičnih vještina i neprestano se razvija, u naposrednoj, „živoj“ interakciji”, kazali su u odgovoru za N1.
Na pitanje je li Ministarstvo u proteklom periodu zaprimilo žalbe roditelja ili Vijeća roditelja, odgovorili su da nije.
“Pretpostavljamo da se one upućuju nadležnim kantonalnim ministarstvima obrazovanja. Roditelji su u ovom pandemijskom vremenu preuzeli veliki dio organizacijskih aktivnosti škole, pa je sasvim razumljiva njihova aktivna uloga u traženju rješenja za najadekvatniji oblik odvijanja nastavnog-obrazovnog procesa, izbalansiranog između zaštite zdravlja i kvalitetnog obrazovanja, a u najboljem interesu njihove djece”, naveli su.
Funkcionalno učenje
Kvalitet nastave u vrijeme pandemije, naglasili su, je nemoguće generalno procijeniti, on zavisi od individualnih stručnih kapaciteta svakog nastavnika, njegove kreativnosti i spremnosti na prilagođavanje, razvijenih digitalnih kompetencija te zainteresiranosti svakog pojedinačnog učenika za učenje, podsticaja koje ima ili nema u porodičnom okruženju, i brojnih drugih faktora, ali zasigurno kvalitet nastave koja se ostvaruje u „živoj“ interakciji između nastavnika i učenika ništa ne može nadomjestiti.
“Ako govorimo o prednosti online nastave, ona je u tome što je mnogostrukim modeliranjem moguće stvaranje realnih i kompleksnih situacija i prikaz nastavnog sadržaja iz različitih perspektiva, u različitim kontekstima i na više nivoa apstrakcije, što podstiče i učeničku motiviranost, te zasigurno i privikavanje učenika na samoučenje, prevazilaženje stereotipnih načina učenja i poučavanja, stavljanje fokusa na funkcionalno učenje, kao i snažan poticaj kreativnost”, dodaju.
Nedostaci i poteškoće online nastave uglavnom se odnose na nepostojanje jedinstvene platforme sa kvalitetnim online sadržajima, na preobiman sadržaj koji se šalje učenicima, slabiju opremljenost pojedinih porodica IT uređajima, nedovoljno osnažene digitalne kompetencije, kao i veliki pritisak na roditelje da preuzmu čitav niz organizacijskih dimenzija škole.
“Kako nastavnici, tako isto i učenici i njihovi roditelji, morali su u ovom pandemijskom pronaći novi način komunikacije u svrhu podučavanja i učenja uz pomoć novih tehnologija. Shodno tome, nastavnicima je trebala konstantna i stručna i metodička podrška kako koristiti platformu i same sadržaje za predmete. Da bi sve to bilo strukturirano i adekvatno praćeno i usmjeravano, kantonalna ministarstva obrazovanja su donijela pravilnike, metodologiju o načinu realizacije online nastave sa smjernicama za izradu digitalnog obrazovnog sadržaja, kao i uputstva o načinu praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja učenika”, naveli su iz Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.
Mada je novi vid nastave zahtijevao iznimne napore, razvijene digitalne kompetencije, različite vrste prilagođavanja, neophodnu opremu, zaključuju iz ovog ministarstva, sigurni su da će se iz svega izvući pouka i steći ogromno iskustvo, i da će platforma za učenje na daljinu zasigurno postati sastavni dio budućeg načina organiziranja nastavno-obrazovnog procesa.
