“Tko radi ne boji se gladi!” stara je izreka koju smo kao mali često čuli od svojih roditelja, baka i djedova. Često također čujemo i onu da “Tko hoće raditi, posla uvijek ima.”Razvoj civilizacije događa se isključivo zahvaljujući radu i trudu generacija ljudi prije nas, a u budućnosti će ovisiti o našoj djeci. Rad i trud asociramo s uspjehom. Tko se trudi on će sigurno uspjeti. Kako u školi, na fakultetu ili u poslu. Upravo zato roditelji žele odgojiti djecu koja se neće bojati rada, koji će biti uporni i marljivi te tako osigurati blagostanje u svom životu. No kako odgojiti takvu djecu? Mnogo je toga što moramo napraviti. No tri su osnovne strategije vezane uz ono što moramo izbjeći. Danas ćemo se fokusirati na njih.
- Nemojte im poklanjati ono što moraju zaslužiti
Svaki roditelj želi samo najbolje za svoju djecu. Želimo da budu sigurni te da imaju sve benefite koje im možemo pružiti. No te dobre namjere često nas zavedu na krivi put pa djeci poklanjamo ono što bi trebali zaslužiti. Čak i kada su djeca sasvim sposobna raditi kako bi zaradili džeparac mi uskačemo i dajemo im isti bez da oni sami moraju išta napraviti kako bi ga zaslužili. Smatramo da je to naša dužnost kao roditelja. Moramo tako. Želimo svojoj djeci pružiti više no što smo mi sami imali. Ova promjena dogodila se je u zadnjih 30ak godina. Od toga da djeci dajemo sve što im treba došli smo do toga da im dajemo sve što žele. Često se i osjećamo loše ako im ne možemo pružiti sve što žele. No za ovo smo vjerojatno sami krivi. Naša djeca su uvjerena da oni zaslužuju sve što žele. A mi ih u tome potičemo. Današnje potrošačko društvo to sugerira. Naša djeca moraju imati više od onoga što smo imali mi kada smo bili mali. Kao malima kupujemo im igračke, odjeću i sve što požele. Ponekad samo da izbjegnemo tantrum na javnom mjestu. No kako rastu njihove želje postaju sve veće. Više ne žele Barbiku, sada hoće novi iPhone, PlayStation ili markiranu odjeću. No problem je da su te stvari skupe. Neki roditelji si ih jednostavno ne mogu priuštiti, pogotovo ako imaju više djece bliske po dobi. Tako naši tinejdžeri postaju zahtjevni i zapravo očekuju od roditelja da im kupe sve što oni hoće. No sami nisu spremni prstom mrdnuti kako bi si zaradili za ono što žele. Čast izuzecima. Djeca u tinejdžerskoj dobi bi trebali početi raditi sezonske i slične poslove. Ne samo kako bi si kupili novi telefon, već i mnogo važnije, kako bi razvili radne navike i shvatili da u životu neće dobiti ništa što sami ne zasluže i zarade. Mi kao roditelji ih u tom smjeru trebamo poticati. Život ih neće paziti. I iako bi ih mi roditelji trebali obasipati ljubavlju, razumijevanjem i poštovanjem, kako oni rastu naš zadatak je da ih pripremimo za budućnost koja ih čeka.
- Nemojte preuzimati njihovu odgovornost
Roditelji često kontroliraju veliki dio života svoje djece. Nije čudno što tinejdžeri ne žele raditi kada mi to niti ne očekujemo od njih. Mi smo ti koji iniciramo rad. No ako smo mi više motivirani od svojih tinejdžera, ako mi sve radimo umjesto njih kontroliramo svaki dio njihovog života, kako možemo očekivati da oni izrastu u odgovorne i radišne osobe? Većina ljudi smatra kako je talent, nešto s čime smo rođeni preduvjet za uspjeh u školi i na fakultetu. Ali nova istraživanja pokazuju kako je najvažniji faktor zapravo motivacija. Motivacija pobjeđuje inteligenciju. Jedno od najvažnijih istraživanja na ovu temu potvrđuje upravo ovu tezu. Motivacija je najvažniji faktor za dugoročni uspjeh, pogotovo u područjima poput matematike. Ova studija proučavala je uspjehe u matematici između 3500 odličnih studenata u periodu od 5 godina. Motivaciju su podijelili u 3 vrste: Unutarnja motivacija: Napraviti nešto zbog svog vlastitog zadovoljstva. Vanjska motivacija: Očekivana nagrada za rad i trud kao na primjer dobre ocjene. Motivacija za budućnost: Očekivanje da će dugoročni trud i rad uroditi uspjehom, kao na primjer upis na željeni fakultet ili dobar posao. Unutarnja motivacija proizlazi iz naših osjećaja. Možemo ju primijetiti ako promatramo želju našeg djeteta za uspjehom. Tinejdžeri često trebaju to “emocionalno gorivo” kako bi postali izvrsni u nečemu što im je važno te kako bi se mogli nositi sa svim preprekama na putu ka željenom cilju. Bez ovog goriva oni će lako odustati kada stvari postanu teške. To gorivo puni se svakim malim uspjehom. Svaki puta kada vide rezultate svog rada, pa premda oni bili mali, to im daje motivaciju da nastave s radom i trudom. Kada shvate da rad i trud daju rezultate oni će nastaviti pokušavati, čak i kada postane teško. A sa svakim uspjehom oni postaju sve više ispunjeni zadovoljstvom jer su do tog postignuća došli sami, savladali su novu vještinu i time se ponose.
- Nemojte skrivati od njih ono što moraju znati
Kako djeca odrastaju tako se i naš odnos s njima razvija. Tinejdžeri moraju moći vidjeti stvari kakve one uistinu jesu. Pokažite im realnu sliku života. Koliko koštaju stvari koje kupujemo? Koliko truda i rada je potrebno da bi dobili stvari koje uzimamo zdravo za gotovo? Što moramo napraviti i koliko moramo raditi da bi platili sve mjesečne režije i troškove koje imamo? Ovo je primjer situacija s kojima se odrasla osoba mora suočiti svaki dan, tjedan ili mjesec. Koliko zapravo želimo ili trebamo novi mobitel? Odgovor na takvo pitanje je mnogo lakše razumjeti ako znamo koji su nam prihodi, a koji su nam troškovi te koliko nam novaca ostane na kraju mjeseca, ili koliko nam fali. Još jedna stvar koju ne bi trebali skrivati od djece je napredak. Djeca u pubertetu imaju potrebu vidjeti rezultate svog rada i truda. To im daje motivaciju da se nastave truditi. Studija koju je proveo Robert Eisenberger potvrđuje upravo ovaj obrazac ponašanja. Kada ljudi vide pa čak i najmanje pozitivne rezultate svog rada oni su spremni potruditi se mnogo više kako bi ostvarili još bolji rezultat. Štakori u kavezu koji moraju pritisnuti polugu 20 puta kako bi dobili hranu će se truditi više od onih koji hranu dobivaju bez rada jer znaju da se njihov trud isplati. To očekivanje da rezultat neće izostati i sreća kada ostvarimo željeni rezultat oslobađaju endorfine u našem tijelu. Zato je vrlo važno dopustiti našim tinejdžerima da primijete svaki rezultat svog truda i rada. Tako oni razvijaju svoje radne navike. Zato im pokažimo i naglasimo svaki rezultat njihovog truda i pohvalimo ih. Ovo istraživanje jasno dokazuje jednu stvar. Kada roditelji djeci daju stvari to ih čini sretnima, ali samo na kratko. U dugom roku to umanjuje njihovo samopouzdanje i osjećaj uspjeha. Ako nam netko stalno govori kako se znamo super penjati, mi nećemo imati više samopouzdanja zbog toga niti ćemo se zato naučiti penjati, ali ćemo misliti da smo prvak svijeta u penjanju. Samopouzdanje se razvija kroz trud i rezultat koji to daje. Da bi se djeca osjećala dobro u svojoj koži mi odrasli moramo im dati dovoljno ljubavi, razumijevanja i poštovanja. No također im moramo dopustiti da se sami potrude kako bi došli do željenog cilja umjesto da ih na svojim leđima donesemo na cilj. Kako djeca rastu, tako raste i njihova razina samostalnosti i odgovornosti. Samostalnost – ja sam slobodan sam donositi odluke o onome što radim. Odgovornost – ja sam odgovoran za ono što radim. Zapitajte se kako vi kao roditelj možete pomoći djetetu na ovom putu?
