O ljudskom uticaju na klimatske promjene priča se svakodnevno na svim meridijanima. Razgovor na tu temu uvijek je škakljiv. Jedna strana vjeruje da je globalno zagrijavanje posljedica isključivo ljudskog nemara, dok drugi smatraju da je taj kompletan koncept velika prevara, u kojoj je ciljna grupa za obmanu kompletno čovječanstvo.
Jedno je jasno – svi imaju svoje mišljenje. Neka su potkrepljena akademskim znanjem, godinama istraživanja, neka tek pukim prelistavanjem novinskih članaka. Ipak, šta je to što ta mišljenja formira? Koje to argumente koje čujemo od raznih stručnjaka prihvatamo kao svoje jer ugrubo verbalizuju ono što i mi sami mislimo?
Bez skrivene želje da se favorizuje bilo koja strana, pogledajmo činjenice koje i jedni i drugi navode u prilog svojim vjerovanjima.
Argumenti protiv teze o postojanju ljudskog uticaja na klimu:
- Klima se neprestano mijenja. Mnogo puta se promijenila kroz istoriju i promijeniće se ponovo.
Promjena klime na Zemlji često je kroz istoriju bila posljedica različitih prirodnih fenomena – pojačane aktivnosti na Suncu, vulkanskih erupcija planetarnih razmjera i dr. Ipak, moderna istorija nam pokazuje koliko je naša planeta osjetljiva na promjene količine CO2 u atmosferi. Činjenica je, i to treba naglasiti u ovom dijelu, da je trenutni atmosferski nivo CO2 u atmosferi oko 380 ppm (parts per million/čestica u milionu), dok je ta brojka 1945. godine iznosila 320 ppm. Za to vrijeme prosječna površinska temperature na Zemlji porasla je za 1,2 stepena.
Čovječanstvo nastavlja da povećava nivo CO2 u atmosferi velikom brzinom. Procjene tzv. Internacionalnog panela UN za klimatske promjene kažu da će u narednih samo pet godina prisustvo CO2 u zaštitnom omotaču planete skočiti na 400 ppm.
- Naučnici nemaju usaglašeno mišljenje po pitanju klimatskih promjena.
Klimoskeptici, kako ih nazivaju, na sav glas ističu projekat “Peticija“ gde je prije nekolko godina 31.000 naučnika iz cijelog svijeta potpisala peticiju kojom staju na stranu onih koji tvrde da je uticaj čovječanstva na klimatske promjene zanemarljiv.
S druge strane, na osnovu naučnih radova na temu globalnog zagrijavanja objavljenih između 1993. i 2003. godine može se vidjeti da 75% autora čvrsto vjeruje da čovjek igra ključnu ulogu u tom procesu, dok je preostalih 25% protiv ili neopredijeljeno.
Kasnija anketa, u kojoj je učestvovalo preko 3.000 naučnika, od kojih 97% sa doktoratom iz geonauka (poređenja radi, u projektu “Peticija“ 28% učesnika imalo je doktorsku titulu tog usmjerenja), pokazuje da se 97,5% njih slaže u vjerovanju da je antropogeni faktor jedan od najvažnijih činilaca globalne promjene klime.
- Naučnici zagovornici teze da čovjek utiče na klimatske promjene samo žele da iznude novac za istraživačke projekte.
Ovo je jedan od najčešćih primjedbi na račun kompletne hipoteze i naučnici su često na udaru javnog mnijenja. Stavlja im se na dušu da zarad ličnog profita i promocije plaše čovječanstvo pričama o globalnom zagrijavanju, otapanju glečera, nadolazećoj kataklizmi i sl.
Internet sajt logicalsceince.com staje u odbranu stručnjaka, ističući da se u nauku ne ulaže mnogo novca, te da su svi radovi i studije na stalnoj provjeri – kako od strane javnosti, tako i od strane kolega naučnika iz cijelog svijeta. Čak se na nekim mjestima iznose i oficijelne brojke koje pokazuju koliko tačno novca odlazi na naučne projekte ove tematike.
Ipak, skeptici kažu da ta priča u najmanju ruku “ne pije vodu“. Poznato je koliko se novca na svjetskom nivou godišnje uzima iz različitih fondova pod parolom zaštite planete Zemlje i čovječanstva od klimatskih promjena. Taj novac nije u sivoj zoni, sve je transparentno i javno – u pitanju su milijarde dolara. Američkih.
Moguće je da zvanično naučnicima ne odlazi veliki dio “kolača“, ali neozbiljno je poricati da se ogromne, nezamislive sume novca izdvajaju u cilju rješavanja problema globalnog zagrijavanja.
- Sunce ima najveći uticaj na promjene klime na Zemlji.
Naučnici iz ciriškog Instituta za astronomiju objavili su 2004. godine opširnu studiju koja nedvosmisleno pokazuje da je Sunce u posljednjih 60 godina bilo aktivnije nego u prethodnih 1.000 godina.
Ipak, studija takođe kaže da nakon 1975. godine aktivnost Sunca i temperaturni trendovi na Zemlji nisu u direktnoj korelaciji i zaključuje da “najskorije promjene temperature moraju biti uzrokovane nekim drugim faktorom“.
Brojne druge studije (Erlikin 2009, Lokvud 2008, Fukal 2006, Slot 2003, Frolih 1998. itd.) pokazale su da je solarna aktivnost u prethodnih 50 godina opala, dok je globalna temperatura porasla.
- Globalno zagrijavanje se javljalo i ranije i dobro je za ekonomiju i civilizaciju.
Kako je 2003. godine napisano u jednom radu sa Hartlend instituta u Čikagu, periodi porasta temperature na Zemlji kroz istoriju su omogućavali ljudima da osnuju civilizacije i nasele ranije nepristupačne predjele. Možda najpoznatiji primjer je doseljavanje Vikinga na Grenland. U periodu kada je taj nordijski narod bio na vrhuncu moći (oko 1000. godine) čovječanstvo nije moglo imati apsolutno nikakav uticaj na klimu.
Klimatske promjene mogu donijeti i ekonomsku korist. Primjera radi, Sjeverozapadni prolaz (morski put kroz Sjeverni ledeni okean) danas je potpuno bez leda nekoliko nedjelja godišnje. Jasno je da takva situacija pruža mogućnost brodovima da iz dalekog azijskog istoka umjesto kroz Panamski kanal u Evropu dolaze spomenutom rutom.
Argumenti u prilog tezi o postojanju ljudskog uticaja na klimu:
- Ljudi su direktno odgovorni za povećanje količine CO2 i ostalih gasova staklene bašte u atmosferi.
Nivo ugljen-dioksida u atmosferi trenutno je “25% viši od od najvišeg prirodnog nivoa u proteklih 800.000 godina“, kažu iz Svjetske fondacije za zaštitu životne sredine.
Do postojećeg stanja došlo se jednim dijelom krčenjem šuma, a drugim sagorjevanjem fosilnih goriva.
Postavlja se pitanje kako možemo biti sigurni da sagorjevanje nafte i uglja doprinosi povećanju količine CO2. Jednostavno: emisije iz fosilnih goriva imaju drugačiji “otisak“ od onih iz biljaka. Prema studiji objavljenoj u Žurnalu o masenoj spektrometriji, moguće je identifikovati izvor emisije ugljenika na osnovu odnosa C-12 i C-13 izotopa. Njihov trenutni nivo u atmosferi pokazuje da znatno veća količina ugljen-dioksida dolazi od sagorjevanja fosilnih goriva nego prirodnim putem, kao rezultat fotosinteze biljaka.
- Kompjuterski modeli klimatskih promjena na Zemlji su dovoljno precizni i može im se vjerovati.
Iako nijedan računarski model nije savršen, oni se konstantno usavršavaju i kako magazin “Skeptical Science“ navodi, njihova osnovna funkcija je da predvidi dugoročne trendove, a ne pojedinačne događaje. Svaki model, naravno, mora biti testiran kako bi dokazao svoju vjerodostojnost.
Jedan od najpoznatijih primjera modela koji se pokazao kao tačan je onaj primjenjen nakon erupcije Pinatuba 1991. godine. Naime, tada je model Džejmsa Hensena ispravno pokazao da će povećanje količine sumpornih aerosola u atmosferi kratkoročno smanjiti globalnu temperaturu za 0,5 stepeni Celzijusa.
- Arktički led se topi.
Prema podacima Internacionalnog borda za snijeg i led, količina arktičkog morskog leda u februaru 2011. izjednačila se s najnižom ikad zabilježenom (februar 2005. godine). Morski led tada je prekrivao oko 14 miliona kvadratnih kilometara, za razliku od prosjeka za period između 1979. i 2000. goidne, kada je ta površina iznosila oko 18 miliona. U međuvremenu, temperature su bile za oko 4 stepena iznad normale.
Gore navedeno nikako ne znači da se sav led na Zemlji topi – ledena masa Antarktika uvećala se u protekle tri decenije. Ipak, na osnovu studije objavljene na Akademiji nauka SAD takva situacija došla je kao posljedica povećane količine padavina, naročito snijega, pod uticajem povećane vlažnosti vazduha. Ta vlažnost se, opet, pripisuje globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama.
- Povećava se kiselost okeana kao posljedica porasta količine ugljen-dioksida.
Okeani su prirodni “upijači“ ugljenika, što znači da apsorbuju CO2 iz atmosfere. Kako njegov nivo raste u vazduhu, tako se povećava i količina u okeanima, čime se povećava kiselost vode. Kada pređe određenu kritičnu granicu, ona može biti izuzetno opasna po živi svijet. Na osnovu podataka predstavljenih 2008. godine na drugom Simpozijumu o okeanima, njihova kiselost povećala se za 30% od industrijske revolucije, tj. 100 puta brže od bilo koje promjene u prirodi u prethodnih 20 miliona godina.
- Deset godina između 1998. i 2010. imale su najviše prosječne temperature ikad zabilježene.
Činjenice jasno pokazuju tačnost ovog argumenta. Naime, deset najtoplijih godina zabilježenih od 1850. smješteno je u period od 1998. do danas.
I klimoskeptici kažu da je upravo ta 1998. bila najtoplija, ali ne kao posljedica globalnog zagrijavanja, već zbog snažnog El Ninja koji je “prebacio“ ogromnu količinu toplote sa Pacifika u atmosferu.
Međutim, preciznim mjerenjima pokazano je da ENSO (El Nino Southern Oscillation) nije imao ni približno toliko jak uticaj na klimu. Štaviše, postoje jasni podaci koji pokazuju da su 2005. i 2010. godina najtoplije u istoriji.
Ovo su samo neki od argumenata koje dvije “zaraćene“ strane koriste. Ima ih još mnogo. Neki su validni, a neki potpuno besmisleni.
Ne bi bilo objektivno pisati o ovoj temi, a ne spomenuti Milutina Milankovića i njegovu teoriju ledenih doba, po kojoj se, kratko rečeno, klima na Zemlji ciklično mijenja. O tome se dosta govori, kako u naučnim, tako i u laičkim krugovima. Osnovni koncept te teorije svakako predstavlja jak adut klimoskepticima.
Za kraj, šta reći? Činjenica je da se klima na Zemlji mijenja. A ko je u pravu? Da li su za to najodgovorniji ljudi ili je njihov uticaj mizeran? To ne znamo.
Za sada nam jedino ostaje da pratimo situaciju, ne vjerujemo svemu što čujemo, ali ni ne budemo previše skeptični. I da čuvamo svijet u kome živimo.
