Daleke 1965. godine „Večernji list“ objavio je kratku priču iz pera Stojana Miloša, dopisnika iz Travnika pod nazivom „Recept jednog stogodišnjaka“. U podnaslovu autor navodi kako do te 1965. godine Mehmed Hadžić iz travničkog sela Mosor „već 40 godina ili 14.600 dana nije danju pojeo ni zalogaja niti popio kapi pića“.
Mehmed je praktikovao tradiciju svakodnevnog posta, sve dane osim bajrama, preko 60 godina. O njemu je i to kao stogodišnjaku “Večernji list” napravio kraću reportažu 1965. godine opisujući ga kao “najneobičnijeg čovjeka u Jugoslaviji”. Mehmed Hadžić je, te 1965. godine, dopisniku „Večernjeg lista“ iz Travnika otkrio recept za dug život: „ne lijenčariti, već marljivo raditi, ne uzbuđivati se previše, ni u radosti ni u žalosti.“
Mehmed Hadžić je praktikovao tradiciju svakodnevnog posta preko 60 godina, poživio je 105 godina, a njegov parunuk Faruk, ispričao nam je još nekoliko zanimljivih detalja vezanih uz svog pradedu.
-On je vasijjetio, dao oporuku, svom sinu Dervišu da donese kamen iz mjesta Potok i postavi ga kao nišan na njegov mezaru. Njegov sin Ibrahim bio je hodža i klanjao mu je dženazu. – ispričao nam je Faruk.
Mehmedov sin Ibrahim, bio je poseban na svoj način, njegovo ime zabilježeno je knjizi “100 bošnjačkih imama”. Postio je Davudov post, dan postiti – dan mrsi, i to od 1979. godine, pa do smrti 1995. godine.
Ibrahim efendija preselio je 1995. godine pripremajući bajramsku hutbu. Njegov vasijjet, oporuka, po pitanju dženaze je ispoštovan. U njemu je pored tog ko će ga gasuliti, a ko dženazu klanjati, bila oporuka njegovoj djeci da čuvaju Din (Vjeru) i da u pokornosti Allahu odgajaju svoje potomke.
Izvor: travnik-grad.info
