Moto: Sve ono što bih ja mogao postati neće se desiti bez vas kao mog temelja. Budite moj zastupnik, moj prijatelj i vidjeti ćemo kako daleko ja mogu doći.
„Najvažnije stvari u dječijim životima su sigurnost, ljubav, prihvaćanje i ohrabrivanje.“ B. Miller
Autizam je biološki razvojni poremećaj mozga. Zbog prirode nastanka i manifestacije, autizam je vrlo složen poremećaj. Glavne karakteristike autizma su slaba ili nikakva socijalna interakcija i komunikacija, ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja. Autizam je poremećaj ljudskog mozga kod kojega se prvi znaci vide još tokom ranog djetinjstva, a prepoznaje se u prve tri godine djetetovog života.
Kako prepoznati da je dijete autistično?
- nema „brbljanja“ do 12. mjeseca života,
- nema gestikulacije (upiranje prstom, mahanje rukom pozdravnih poruka i sl.) do 12. mjeseca života,
- niti jedna riječ do 16. mjeseca života,
- bez spontanih fraza od dvije riječi do 24. mjeseca života,
- gubitak bilo koje jezične ili socijalne vještine u bilo kojoj dobi,
- nema uspostavljanja kontakta očima s roditeljima,
- dijete se ne odaziva na svoje ime, iako na ostale zvukove iz okoline reagira,
- dijete je nezainteresirano za drugu djecu, ali i za plišane igračke,
- ne može pratiti pokrete bližnjih,
- zaostaje u socijalnom razvoju,
- ima stereotipne pokrete, tj. pokrete bez svrhe, poput lupkanja rukama, vrtnje glavom, ljuljanje tijelom ili okretanje tanjira i sl.,
- ima ritualno ponašanje, tj. izvodi dnevne aktivnosti uvijek istim redom, rutinski, npr. ne mijenja jelovnik ili red oblačenja,
- ograničeno ponašanje, tj. ponašanje limitirano fokusom, interesom ili aktivnošću, poput prevelike zaokupljenosti s jednom igračkom.
Aktuelno stanje u BiH
Iako nema službenih podataka koliko je djece sa autizomom u Bosni i Hercegovini, pretpostavlja se da ih ima više od 20.000. Statistike evropskih udruženja govore da svako 110. dijete ima autizam, odnosno od 1000 djece 6 ih ima pokazatelje autizma.
Nekoliko činjenica koje svako dijete s autizmom želi da znate!!!
- Ja sam prije svega dijete. Autizam je samo jedan aspekt mog karaktera i ne određuje me kao osobu.
- Moja prihvatanje stvarnosti je „iskrivljeno“. To znači da uobičajeni pogledi, zvukovi, mirisi, okusi i dodiri svakodnevice, koje vi možda čak i ne primjećujete, za mene mogu biti veoma bolni. Čak se i sama sredina u kojoj moram živjeti često može činiti neprijateljska. Mogu ostavljati dojam povučene ili neprijateljski raspoložene osobe, ali ja se samo pokušavam zaštiti.
- Molim vas da razlikujete neću (ja biram da nesto neću) i ne mogu (nisam to sposoban napraviti). Ne radi se o tome da ja ne slušam upute, radi se o tome da vas ne mogu razumijeti.
- Ja ne razumijem igre riječima, nijanse, dupla značenja, metafore i sarkazam. Ja razmišljam konkretno. To znači da jezik tumačim doslovno. Za mene je vrlo zbunjujuće kad kažete da je nešto „mačiji kašalj“ kada nema mačke na vidiku. Ne shvatam da je ono što zaista mislite „ovo ćes ti lako napraviti“.
- Molim vas budite strpljivi s mojim ograničenim vokabularom. Meni je teško reći vam šta trebam kad ne znam riječi koje bi opisale moje osjećaje. Možda sam gladan, ljut, uplašen ili zbunjen, ali trenutno su te riječi van mojih mogućnosti i ne mogu ih izraziti. Postoji i druga strana ovoga: mogu zvučati kao mali profesor ili filmska zvijezda, brbljajući riječi ili cijele scenarije koji su neočekivani za moju životnu dob.
- Pomozite mi u socijalnoj interakciji. Može izgledati da se ja ne želim igrati s drugom djecom na igralištu, ali ponekad ja jednostavno ne znam kako započeti razgovor ili se pridružiti igri. Ako ohrabrite drugu djecu da me pozovu da im se pridružim u igranju s loptom, moguće je da ću ja biti oduševljen što ste me uključili u igru. Najbolji sam u igrama koje imaju jasan početak, tok i kraj. Ako se npr. smijem kad moj drug padne s tobogana to nije zato što mislim da je to smiješno. Razlog je što ne znam kakva je reakcija prikladna. Naučite me da kažem: „Jesi li dobro?“
- Pokušajte otkriti šta je uzrok mojih ispada. Ispadi, galama ili kako god ih želite zvati su za mene strašniji nego za vas. Oni se dešavaju jer je jedno od mojih čula preopterećeno. Ako možete razumijeti zašto se moj ispad desi, onda se oni mogu spriječiti.
- Pružajte mi bezuvjetnu ljubav. Ja nisam izabrao imati autizam. Bez vaše podrške, šanse da budem uspješna i samostalna osoba su slabe. Uz vašu podršku i vođenje mogućnosti su veće nego što možda mislite.
- I na kraju, tri riječi: Strpljenje. Strpljenje. Strpljenje. Poradite na tome da gledate na moj autizam kao na različitu sposobnost, a ne na nesposobnost. Može biti da nisam dobar u kontaktu očima ili razgovoru, ali ste primjetili da ne lažem, ne varam u igrama, ne ogovaram svoje kolege iz razreda ili ne osuđujem ljude. Zbog pažnje koju posvećujem sitnim detaljima i sposobnosti da se iznimno fokusiram možda ću biti novi Einstein. Ili Mozart.
