Koju riječ najčešće govori dijete između jedne i tri godine? Svaki roditelj će vam odgovoriti bez razmišljanja – to je reč “Ne!”
U bilo kojoj prilici, u bilo kakvim okolnostima, bez obzira na to šta zapravo želi, dijete će reći “Ne”.
Zašto se ovo dešava?
Izmučeni neprekidnim, svakog dana stotinu puta ponovljenim „ne“ koje probija mozak, roditelji su uvjereni da dijete time testira granice njihovog strpljenja. A to, zapravo, nije slučaj.
U ovom uzrastu djeca počinju da shvataju da i oni imaju želje. Međutim, vrlo često, njihove “želje” uopšte nisu u skladu sa željama roditelja.
A tim svojim NE, na najjednostavniji način dijete testira kolika je zapravo njegova nezavisnost. Stručnjaci za razvoj djece nazivaju ovo doba “periodom turbulencija”.
Dijete već hoda samostalno, pokušava da govori, a proces izučavanja spoljašnjeg svijeta prelazi u aktivnu fazu.
U njegovom mozgu se svake sekunde pojavi više od 700 novih neuronskih veza, a on mora da odluči kako će se nositi u svakoj situaciji. Sve ovo je veoma komplikovano. Jer s jedne strane dijete želi biti nezavisno, a sa druge mu treba puno roditeljske ljubavi i podrške.
Kako izaći na kraj sa tim neprekidnim NE
Isključite iz svog rječnika pitanja poput: “Šta želiš… (da jedeš, obučeš, poneseš)”
Ne bi trebalo da mu dajete beskrajan izbor. To štetno djeluje na dijete. Izbor uvijek treba biti ograničen. Na primjer: Umjesto da ga pitate šta želi za ručak, samo mu recite da postoje dvije mogućnosti – špageti ili pileća supa. “Želiš li za ručak špagete ili supicu?” I kraj.
Umjesto da kažete: “Hoćeš li da skloniš svoje igračke?”, recite, “Možeš da skloniš igračke sada ili kad završimo užinu! Šta si odlučio?”
Ako dijete pokušava da dobije druge opcije, ostanite čvrsti. “Postoje samo dvije mogućnosti – izaberi.”
Ovo će vas održati u ravnoteži – dijete će osjećati da kontroliše situaciju, a mama i tata će pokazati da razumiju.
Ova taktika ima jednu veliku prednost – uklanja klasičnu grešku davanja širokog izbora zbog koje roditelji ulaze u beskrajne pregovore.
Pokušajte da preusmjerite pažnju – otpjevajte privlačnu pjesmu ili se našalite. Mamino i tatino neočekivano ponašanje može navesti dijete da umjesto “ne” kaže “da”.
Kad se razveselila, malo je vjerovatno da će se sjetiti zašto je tako kategorično govorila “ne” samo jedan minut ranije.
Koristite prave riječi. Naučnici sa Univerziteta u San Dijegu došli su do zaključka da ako roditelji zatraže pomoć svog djeteta, ono će mnogo bolje reagovati na imenice, nego na glagole.
Zato je bolje da, kad tražite pomoć kažete: „Da li želiš da danas budeš moj pomoćnik?“ umjesto: “Želiš li da mi pomogneš?”
Ne govorite “ne” bez razloga. Važno je naučiti svoje dijete da njegovo “ne” ima alternative. Na primjer, da. Nije isključeno da koristi “ne” jer ga čuje prečesto i u svakoj prilici u svom svakodnevnom životu. Zato pokušajte da koristite što je manje moguće “ne” i zamjenite ga drugom rječju.
Kladite se na humor. Da riječ “ne” ne bi postala automatski odgovor na svako pitanje koje postavite djetetu, koristite humor. Na primjer, nudite nešto korisno i ukusno, a ono kategorički odbija da to pojede.
Postavite mu smiješno pitanje: “Šta misliš da bi rekla ptica da je pitaš: Da li voliš crve?”. Dijete će vam odgovoriti, logično, sa “da”, a vi onda pitajte: “A šta ti kažeš kad te pitaju da li volite sendvič sa jajima?”
Dijete koje je već zadovoljno sobom, reći će da.
Naučite dijete da prepozna svoja osjećanja. Ovo je takođe vrlo važno. Pokušajte svaki put kada se dijete očajnički opire, da mu objasnite šta tačno doživljava. “Veoma si ljuta jer nisi dobila lizalicu koju si željela. Ali danas si jednu već pojela, a ja moram da brinem o tvom stomačiću.”
Ako svaki put kada dijete doživi tantrum, vi objasnite šta tačno doživljava, ono ima šansu da samo počne da upoznaje svoja osjećanja i bolje ih kontroliše.
