“Šećer vam je malo povišen, pazite malo na ishranu.” Ovu rečenicu čuju mnogi nakon sistematskog pregleda. Uz nalaz od 6,1 na koji ljekar samo klimne glavom, većina ljudi izađe iz ordinacije s osjećajem da je sve u redu. A zapravo su upravo dobili jednu od najvrjednijih informacija o svom zdravlju: da su u stanju koje se zove predijabetes, i da još imaju vremena da ga preokrenu.
Šta je predijabetes
Predijabetes je stanje u kojem je šećer u krvi viši od normalnog, ali još nije dovoljno visok za dijagnozu šećerne bolesti tipa 2. Ne boli, ne izaziva tegobe i obično prolazi neprimijećeno. Američki Centar za kontrolu bolesti (CDC) navodi da ga u SAD ima više od dvoje od pet odraslih, a da često ostaje neotkriven.
Brojevi koje treba znati
Prema standardima Američkog udruženja za dijabetes (ADA) za 2026, predijabetes se prepoznaje po jednom od tri nalaza:
- Šećer natašte: od 5,6 do 6,9 mmol/L.
- HbA1c (prosječni šećer za posljednja dva do tri mjeseca): od 5,7 do 6,4 posto.
- Test opterećenja glukozom (OGTT), dva sata nakon 75 grama glukoze: od 7,8 do 11,0 mmol/L.
Za dijabetes su granice šećer natašte 7,0 mmol/L ili više, HbA1c 6,5 posto ili više ili OGTT 11,1 mmol/L ili više, i obično se potvrđuju ponovljenim nalazom.
Napomena: Svjetska zdravstvena organizacija za povišen šećer natašte koristi strožu donju granicu, od 6,1 mmol/L. Zato se tumačenje nalaza ponekad razlikuje od laboratorije do laboratorije i od ljekara do ljekara. Ako vam je nalaz natašte između 5,6 i 6,9, pitajte ljekara da li je potreban HbA1c ili test opterećenja.
Ko treba da se testira
ADA preporučuje da se odrasli testiraju od 35. godine, a ranije ako imaju prekomjernu težinu i bar još jedan faktor rizika. Ako su nalazi uredni, test se ponavlja najmanje svake tri godine.
CDC kao faktore rizika navodi:
- prekomjernu tjelesnu težinu,
- dob od 45 godina i više,
- roditelja, brata ili sestru sa šećernom bolešću tipa 2,
- fizičku aktivnost manje od tri puta sedmično,
- dijabetes u trudnoći ili rođenje bebe teže od oko četiri kilograma,
- sindrom policističnih jajnika.
Najvažnija studija: šta se može promijeniti
Program prevencije dijabetesa (Diabetes Prevention Program), čiji su glavni rezultati objavljeni 2002. u časopisu New England Journal of Medicine, pratio je više od 3.000 odraslih Amerikanaca s predijabetesom. Podijeljeni su u tri grupe: jedna je mijenjala način života, druga je uzimala lijek metformin, a treća placebo.
Grupa koja je promijenila navike imala je cilj da izgubi oko 7 posto tjelesne težine i da se kreće najmanje 150 minuta sedmično, uglavnom žustrim hodanjem. Rezultat:
- promjena načina života smanjila je rizik od razvoja dijabetesa za 58 posto,
- kod učesnika starijih od 60 godina čak za 71 posto,
- metformin je rizik smanjio za oko 31 posto.
Promjena navika bila je, dakle, uspješnija od lijeka. CDC danas za sličan efekat navodi gubitak 5 do 7 posto težine. Za osobu od 90 kilograma to je 4,5 do 6,3 kilograma: dostižno, bez gladovanja i čudotvornih dijeta.
Šta konkretno pomaže
- Kretanje. 150 minuta sedmično je oko 30 minuta, pet dana u sedmici. Mišići koji rade troše šećer iz krvi i postaju osjetljiviji na inzulin.
- Manje zaslađenih pića. Sokovi, ledeni čajevi i zaslađena kafa unose mnogo šećera bez osjećaja sitosti.
- Manje bijelog brašna, više vlakana. Integralni hljeb, mahunarke (grah, leća, slanutak), povrće. Pita, bijeli hljeb i kolači ne moraju nestati, ali ne bi trebali biti svakodnevica.
- Pažnja na veličinu porcije, posebno kod nedjeljnog ručka i slavlja.
- San i stres. Hroničan nedostatak sna i stres nepovoljno utiču na regulaciju šećera.
- Prestanak pušenja.
Šta ne treba raditi
- Ne kupujte “prirodne preparate za šećer” koji obećavaju da će “regulisati” glukozu. Nijedan dodatak ishrani ne zamjenjuje promjenu navika i provjerenu terapiju.
- Ne postavljajte sami dijagnozu na osnovu kućnog aparata za šećer. On je koristan za praćenje, ali dijagnozu postavlja ljekar na osnovu laboratorijskih nalaza.
- Ne čekajte simptome. Žeđ, često mokrenje i umor obično se javljaju tek kad je dijabetes već razvijen.
Razgovor s ljekarom
Ako imate nalaz u zoni predijabetesa, zamolite porodičnog ljekara da vam objasni šta on znači, kada treba ponoviti analize i da li su potrebne druge pretrage, poput holesterola i krvnog pritiska, jer predijabetes često ide s njima. Kod nekih ljudi ljekar može razmotriti i lijekove.
Predijabetes nije bolest koju ćete “sigurno dobiti”. To je raskrsnica. Nalaz od 6,1 mmol/L nije razlog za strah, ali jeste razlog da se ove jeseni krene u prvu dužu šetnju.
