Pod energetskom efikasnošću podrazumijevaju se mjere i uređaji koji doprinose racionalnoj potrošnji energije, ekonomskim uštedama a putem kojih se ostvaruje isti ili viši stepen komfora.
Kao najefikasnije mjere za povećanje energetske efikasnosti prepoznaju se:
a) Donošenje i implementacija propisa za toplotnu zaštitu i uštedu energije baziranih na standardima energetske efikasnosti;
b) Informisanje javnosti o energetskoj efikasnosti putem energetskih oznaka za zgrade, energetskih oznaka za opremu i sisteme, praktičnih priručnika za upravljanje energijom u zgradama;
c) Stimulisanje istraživanja i razvoja energetski efikasnih tehnologija;
d) Upoznavanje tržišta s mjerama energetske efikasnosti i djelovanje u cilju povećanja energetski efikasnih materijala, elemenata, uređaja i sistema dostupnih na tržištu.
Neke od vrlo uspješnih mjera energetske efikasnosti se u zavisnosti od troškova investiranja dijele na:
- Besplatne mjere energetske efikasnosti
- Mjere energetske efikasnosti niskih investicionih troškova
- Mjere energetske efikasnosti srednjih investicionih troškova
- Dugoročne mjere energetske efikasnosti
Pod pojmom besplatne mjere energetske efikasnosti podrazumijevaju se sve one mjere koje ne traže investicione troškove (ili vrlo niske troškove) već jedino angažman. Mjere niskih troškova su one čija implementacija ne prelazi novčani limit od oko 150 eura. Pod mjerama srednjih investicionih troškova su mjere čija se implementacija kreće u granicama od 150 do 550 eura. Dugoročne mjere energetske efikasnosti su mjere čiji investicioni troškovi prelaze iznos od 550 eura.
BESPLATNE MJERE ENERGETSKE EFIKASNOSTI
Regulisanje termostata na radijatorima centralnog grijanja
Regulisanjem termostata na radijatorima, tako da se temperatura u prostoriji smanji za samo 1°C, godišnje se može uštedjeti oko 6% energije za grijanje. Za veliki dio stambenih i javnih zgrada karakteristično je pregrijavanje prostora koje se rješava, najnefikasnijim načinom – otvaranjem prozora. Umjesto da se jednostavno smanji dotok toplote, on ostaje nepromijenjen a prostorije se hlade prekomjernim provjetravanjem.
Regulisanje termostata na bojlerima
Preporuka je da se voda u bojlerima ne zagrijava na temperaturi većoj od 50°C. Temperatura zagrijavanja se može podesiti na termostatu bojlera.
Isključivanje rasvjete i energetskih uređaja
U slučajevima kada se prostorija napušta na više od nekoliko minuta, svjetla treba obavezno isključiti, kao i električne aparate (televizore, računare, CD i DVD uređaje, i dr.) koji trenutno nisu u funkciji.
Korišćenje prirodnog (dnevnog) osvjetljenja
Između korišćenja prirodnog ili vještačkog osvjetljenja uvijek se treba odlučiti za prirodno osvjetljenje.
Razlozi su slijedeći:
- Zdraviji klimatski uslovi u prostorijama
- Veća udobnost
- Ušteda energije
- Ušteda novca
- Smanjena emisija štetnih gasova u atmosferi
- Manja potrošnja ograničenih fosilnih goriva
Korisni savjeti prilikom izbora načina grijanja
Prilikom izbora načina grijanja u bilo kojem tipu zgrade vrlo je važno dobro proučiti faktore korisnog djelovanja pojedinih uređaja ili sistema za grijanja. Ako uređaj ili sistem ima faktor korisnog djelovanja manji od 70%, preporuka je ne kupovati takve uređaje, nezavisno od cijene ili nekih drugih radnih karakteristika.
Važno je istaći da je korišćenje uređaja s otvorenim plamenom u bilo koju svrhu izuzetno energetski neefikasno. Korisno djelovanje otvorenog plamena je između 15 i 30% što znači da 70 do 85% energije iz goriva odlazi u dimnjak (u vazduh). Poređenja radi, energetski efikasni sistemi grijanja imaju faktor korisnog djelovanja između 70 i 90%.
Hlađenje zgrada
Preporučljivo je ne hladiti prostorije ne temperaturi nižoj od 26°C. Razlika u podešenoj temperaturi klimatizovanog uređaja od samo 1°C (umjesto na 25°C hladimo na 26°C) rezultira sa povećanjem potrošnje električne energije od 9%. Energetski izuzetno neracionalan potez je hladiti prazne prostorije.
Provjetravanje zgrade
U cilju uštede energije treba izbjegavati dugotrajno provjetravanje prostorija tokom zimskih mjeseci (potrebna je velika količina energije da se one ponovno zagriju) i dugotrajni rad mehaničkih uređaja za provjetravanje ako za to nema potrebe.
Prekrivanje prozora tokom noći
Kroz prozore, prvenstveno one s jednoslojnim staklom gubici toplote su jako veliki. Vrlo jednostavna ali provjereno efikasna mjera je prekrivanje prozora zastorima tokom noći i u razdobljima kada nije potrebno dnevno svjetlo.
Tuševi i kade
U cilju uštede s jedne strane energije a s druge vode, preporuka je tuširanje umjesto kupanja u kadi. Za tipično tuširanje se potroši samo petina energije potrebne za kupanje u kadi. Nadalje, korišćenje štedljivih tuševa, senzora koji prekidaju vodeni tok i sl. značajno smanjuju potrošnju tople vode.
Slavine za vodu
Neispravne slavine za vodu treba što prije popraviti. Kapanjem tople vode gubi se puno i energije i vode. Jako je važno dobro zatvoriti vodu nakon upotrebe jer se kap po kap izgubi velika količina.
Koristi Sunčeve energije
Jednostavan način korišćenja Sunčeve energije je da se otvore sva unutrašnja vrata prostorija da bi se toplota distribuirala po svim dostupnim dijelovima zgrade.
KUĆNI APARATI
Frižideri i zamrzivači
Frižideri i zamrzivači treba da budu postavljeni na što hladnijem mjestu u kući, nikako u blizini šporeta ili bojlera. Treba izbjegavati, ako je to ikako moguće njihovu izloženost Suncu. Vrlo je važno da između zadnjeg dijela frižidera ili zamrzivača i zida ostane dovoljno prostora za ventilaciju kako ne bi došlo do pregrijavanja koje rezultira povećanjem potrošnje energije.
Preporuke za energetski efikasno korišćenje frižidera i zamrzivača:
- Ne držati frižider otvorenim duže nego što je neophodno
- Dobro zatvoriti vrata frižidera
- Ne spremati u zamrzivač vruća ili topla jela (pričekati da se ohlade)
- Pravovremeno odleđivanje frižidera i zamrzivača štedi energiju i produžava radni vijek uređaja
Veš mašine
Preporuka je izbor programa pranja s najnižom temperaturom vode dovoljnom da veš bude kvalitetno opran. Energetski je efikasnije pranje punog bubnja veša, nego dva pranja do pola napunjenog bubnja.
Preporuke za energetski efikasno kuvanje:
- Uvijek stavljati poklopce na posude u kojima se kuva – na taj se način duže zadržava toplota s jedne i smanjuje kondenzacija pare po kuhinji s druge strane
- Pri pripremi kafe i čaja zagrijavati samo potrebnu količinu vode
- Uvijek koristiti veličinom optimalno kolo za grijanje za odabranu posudu
- Mikrotalasne pećnice su energetski efikasnije od običnih pećnica
- Prilikom kuvanja na plinskom šporetu pripaziti da plamen ne bude prejak i da ne kruži oko posude
- Prilikom ručnog pranja posuđa, nakon punjenja sudopere toplom vodom zatvoriti odvod i na taj način spriječiti nekontrolisano oticanje tople vode
MJERE ENERGETSKE EFIKASNOSTI NISKIH INVESTICIONIH TROŠKOVA (do 150 eura)
Kratak period povratka investicija je karakterističan za mjere energetske efikasnosti niskih investicionih troškova (najviše dvije godine).
Izolacija na vratima i prozorima
Preporuka je da se obavezno izoluju vrata i prozori jer se na taj način značajno redukuju toplotni gubici. Popunjavanje raznih pukotina, koje mogu postojati na građevini, sprovodi se onda kada to najviše odgovara vlasnicima ili korisnicima.
Preporuke za kvalitetno provjetravanje
Prilikom zatvaranja prolaza vazduha u cilju izbjegavanja promaje i gubitaka toplotne energije važno je imati na umu da svi uređaji s otvorenim plamenom iz sigurnosnih razloga zahtijevaju nesmetan dotok svježeg vazduha, samim tim kuhinje, kupatila i vešeraj treba dodatno provjetravati radi izbjegavanja kondenzacije vodene pare.
Korišćenje vremenski upravljanog prekidača (tajmera)
Tajmeri su izuzetno korisni dodaci raznim sistemima i uređajima koji nam omogućavaju da neku energetsku potrebu (za toplom vodom, grijanjem i dr.) zadovoljimo tačno onda kada nam je stvarno potrebna. Kada unaprijed znamo da nekoliko dana nećemo biti u kancelariji ili stanu jednostavno namjestimo tajmer tako da grijanje npr. vode u bojleru ili zagrijavanje prostorije počne nekoliko sati prije našeg planiranog povratka. Vrlo je neracionalno i ustvari čisto bacanje energije danima grijati prazne prostorije. Ovdje treba napomenuti da ukoliko su spoljašnje temperature ispod nule preporučljivo je ne gasiti grijanje potpuno, tj. zagrijavati prostor na neku vrlo nisku temperaturu kako bi se spriječilo eventualno mržnjenje cijevi i instalacija.
Postavljanje tajmera na cilindre za toplu vodu omogućava grijanje vode tačno u onom periodu kada je topla voda potrebna čime se izbjegava nepotrebno zagrijavanje vode koja će se neiskorišćena početi, zavisno od kvaliteta izolacije rezervoara, brže ili sporije hladiti.
Ugradnja termostatskih radijatorskih ventila (TRV)
Iskustva pokazuju da se ugradnjom termostatskih radijatorskih ventila (TRV) mogu postići uštede energije i do 20%.
Energetski efikasna rasvjeta
Kompaktne fluorescentne (štedne) sijalice za isti intenzitet svjetlosti koriste samo petinu električne energije u poređenju sa običnim (volframovim) sijalicama. Preporuka je da se u prostorijama gdje se često koristi vještačka rasvjeta (prosječno 2 ili više sati dnevno) obavezno koriste kompaktne fluorescentne sijalice ili fluorescentne cijevi.
Zastori i prozorske daske
Zastori od nekog kompaktnijeg materijala, naročito ako sadrže i reflektujući sloj, djelotvornije su u smanjenju toplotnih gubitaka kroz prozore od običnih zavjesa. Kako bi se spriječila cirkulacija vazduha između zastora i prozorske daske preporuka je da zastor lagano naliježe na prozorsku dasku, posebno ako je na tom zidu ispod prozora ugrađen radijator.
Zaštita radijatora
Preporuka je da se iza radijatora smještenih na vanjskim zidovima postavi reflektujuća folija ili neki drugi tip izolacije. Ako se radijator nalazi ispod prozora, prozorska daska ili neka polica iznad radijatora će reflektovati topli vazduh nazad u prostoriju i na taj način smanjiti gubitke toplote kroz prozor.
MJERE ENERGETSKE EFIKASNOSTI SREDNJIH INVESTICIONIH TROŠKOVA (od 150 do 550 eura)
Period povratka investicije je od 3 do 4 godine.
Upravljački mehanizmi sistema za grijanje tople vode
Brojna iskustva pokazuju da je zamjena starih upravljačkih mehanizama u sistemima za grijanje i pripremu tople vode, u većini slučajeva ekonomski isplativa mjera. Novi upravljački mehanizmi treba obavezno da imaju programer i odvojene termostate na radijatorima i grijačima vode, čime je omogućeno nezavisno upravljanje sistemima za grijanje i pripremu tople vode kao i njihovo uključivanje i isključivanje prema potrebi. Ako je sistem za grijanje opremljen optimizatorima oni omogućavaju uključivanje u poslednjem trenutku da bi se na vrijeme temperatura u prostorijama podigla na željeni nivo, odnosno isključivanje sistema onog momenta kad grijanje više nije potrebno. Sistemi za grijanje i pripremu tople vode opremljeni pomenutim upravljačkim mehanizma su energetski efikasni sistemi koje treba primjenjivati uvijek kad to finansijske prilike dozvoljavaju pri čemu treba imati u vidu da je period povratka investicija maksimalno četiri godine.
Grijalice
Preporuka je da se prilikom kupovine grijalice vodi računa da nije predimenzionirana tj. da joj je izlazna snaga optimalna za prostor koji se namjerava grijati i da je opremljena termostatskim upravljačkim mehanizmom. Važno je naglasiti da električne grijalice, osim onih akumulacionih, troše električnu energiju upravo onda kad je ona najskuplja, i da ih je iz, prvenstveno ekonomskih razloga, poželjno izbjegavati.
Zatvaranje dimnjaka
Važno je znati da dimnjak može biti jedan od glavnih razloga promaje i toplotnih gubitaka, čak i u slučajevima kada se ne koristi otvoreni plamen. Tokom vjetrovitih dana, hladni vazduh ulazi kroz dimnjak i uzrokuje promaju u stambenom objektu. Djelomično zatvaranje dimnjaka koji se ne koriste (obavezno treba ostaviti otvore za provjetravanje) značajno će smanjiti toplotne gubitke.
Održavanje kotlarnica
Redovno održavanje sistema za grijanje prema uputstvu proizvođača, od izuzetne je važnosti za njegovo efikasno djelovanje. U slučajevima neodržavanja sistema za grijanje, djelovanjem različitih faktora dolazi do smanjenja energetske efikasnosti što na kraju rezultira nepotrebnim gubicima toplotne energije.
Upotreba energetski efikasnih aparata
Energetski efikasni kućni aparati troše značajno manje energije nego standardni i preporuka je da se prilikom kupovine obavezno vodi računa o potrošnji uređaja, pri čemu je i ekonomski opravdano kupovati aparate energetske klase A (u novije vrijeme A+ i A++) ili eventualno energetske klase B.
Energetske naljepnice su oznake energetske efikasnosti tj. potvrda kvaliteta uređaja s obzirom na njihovu energetsku efikasnost. Uređaji se prema potrošnji energije dijele na 7 nivoa energetske efikasnosti označenih slovima od A do G (grupu A čine energetski najefikasniji uređaji).
Energetska naljepnica omogućava korisnicima uređaja efikasno poređenje različitih modela nekog uređaja zavisno od energetske efikasnosti, godišnje energetske potrošnje i važnijih radnih karakteristika i mogućnosti uređaja.
DUGOROČNE MJERE ENERGETSKE EFIKASNOSTI (investicioni troškovi veći od 550eura)
Zamjena kotlova u sistemima za grijanje
Iskustva pokazuju da je kotao stariji od 10 godina energetsko-ekonomski isplativo zamijeniti novim. Prema zahtjevu EU Direktive o energetskim karakteristikama zgrada (2002/91/EC) sve kotlove u sistemima grijanja starije od 15 godina treba obavezno zamijeniti. Energetski najefikasniji je kondenzacijski kotao, i kao takav se preporučuje za sisteme za grijanje i to prvenstveno u većim kućama. Prilikom nabavke novog kotla preporuka je kupiti onaj što veće energetske efikasnosti.
Sa stanovišta energetske uštede zadovoljavajućim se pokazao kombinovani kotao koji služi za istovremeno grijanje prostorija i pripremu tople vode, a time što nije potreban rezervoar za toplu vodu izbjegavaju se toplotni gubici koje on, ma koliko dobro bio izolovan, uvijek u većoj ili manjoj mjeri uzrokuje.
Solarni sistemi za grijanje tople vode
Tipični solarni sistemi za pripremu tople vode u domaćinstvima sastoje se od solarnih kolektora standardne površine 3 do 4 m² postavljenih na južno orijentisani krov i izolovanog rezervoara za toplu vodu. Ispravno dimenzioniran sistem za pripremu tople vode bi u zavisnosti od klimatskih uslova trebao da osigura 50 do 60% potreba domaćinstva za toplom vodom, dok bi se preostale potrebe obezbijedile nekim konvencionalnim sistemom. Iako su solarni sistemi za pripremu tople vode još uvijek relativno skupi u odnosu na konvencionalne, oni su jedina ispravna opcija za energetski i ekološki održivu budućnost, a njihovom masovnijom upotrebom i cijena bi im značajno padala.
ENERGETSKE OZNAKE
Energetske naljepnice su oznake energetske efikasnosti tj. potvrda kvaliteta uređaja s obzirom na njegovu energetsku efikasnost. Uređaji se prema potrošnji energije dijele na 7 nivoa energetske efikasnosti označenih slovima od A do G (grupu A čine energetski najefikasniji uređaji).
Energetska naljepnica omogućava korisnicima uređaja efikasno poređenje različitih modela nekog uređaja zavisno od energetske efikasnosti, godišnje energetske potrošnje i nekih važnijih radnih karakteristika i mogućnosti uređaja.
Iako zaključci brojnih studija o uticaju energetskih oznaka na ponašanje potrošača pokazuju da je glavni kriterijum za izbor proizvoda tržišna marka, cijena, veličina i funkcionalne karakteristike uređaja, označavanje energetske efikasnosti ipak je omogućilo jednostavno poređenje kućnih aparata na tržištu. Označavanje energetske potrošnje je dobar stimulans proizvođačima da povećaju energetsku efikasnost kako bi izbjegli lošu oznaku proizvoda. U slučaju da su dva uređaja jednaka po svemu osim po energetskoj potrošnji, oko 80 % potrošača će izbor temeljiti na energetskoj oznaci proizvoda.
Energetske oznake na kućnim aparatima
Kućni aparati i kancelarijska oprema troše više od četvrtine ukupne potrošnje električne energije u zemljama članicama Međunarodne agencije za energiju (International Energy Agency-IEA) i nakon potrošnje energije za prevoz to je najbrže rastući sektor potrošnje energije. Energetska efikasnost uređaja prepoznata je kao način da se u prvom redu uštedi novac jer se za isti ili viši nivo usluge potroši manje energije. Izbjegnuta proizvodnja električne energije znači izgradnju manje elektroenergetskih objekata i manju potrebu za zemljištem, manju emisiju štetnih gasova u životnu sredinu potrošnjom fosilnih goriva i manju emisiju ugljen-dioksida čime se smanjuje rizik od klimatskih promjena. Povećanje tržišnog udjela energetski efikasnih uređaja se može postići na više načina:
- Stimulisanjem kupovine energetski efikasnih proizvoda
- Suzbijanjem kupovine neefikasnih proizvoda
- Stimulisanjem istraživanja, razvoj, proizvodnja i marketing proizvoda koji su efikasniji nego proizvodi koji su trenutno prisutni na tržištu
Prepoznata su tri glavna tržišna mehanizma povećanja udjela energetski efikasnih uređaja:
Energetske oznake skreću pažnju potrošaču i informišu ga o potrošnji energije, cijeni i uticaju uređaja na životnu sredinu. Standardizacijom energetskih oznaka i nezavisnim ispitivanjem uređaja takođe ga štite od lažnih tvrdnji proizvođača ili trgovaca o energetskoj potrošnji. Potrošaču se daju tačni podaci o energetskoj potrošnji uređaja čime je njegova odluka o kupovini racionalnija jer uključuje i cijenu energije utrošene tokom životnog vijeka uređaja.
Energetski standardi obavezuju proizvođače uređaja da isporučuju samo one uređaje koji zadovoljavaju minimalni nivo energetske efikasnosti. Uređaji koji ne zadovoljavaju energetski standard moraju se tehnološki unaprijediti, i za njih treba pronaći drugo tržište (tržišta koja nemaju obavezujuće energetske standarde) ili jednostavno moraju prestati da se proizvode. Minimalni standard se mora odrediti tako da utiče na smanjenje ukupnog troška potrošača i korišćenje uređaja bez ugrožavanja njegove funkcionalnosti. Time se postiže osnovni kompromis između cijene uređaja i troškova njegovog pogona. Energetski standard je potrebno uvesti kad je kupac uređaja i korisnik različita osoba, na primjer stanodavac i stanar. Ni jedna strana ne korisiti u potpunosti uređaj pa je tako u interesu stanodavca najmanja nabavna cijena urđaja, a u interesu stanara, koji plaća energiju za pogon uređaja, što veća energetska efikasnost uređaja kako bi troškovi korišćenja bili što manji.
Energetske oznake, standardi i ciljevi najbolji učinak imaju ako se koriste zajedno uz druge mjere stimulisanja efikasnosti kao što su obrazovanje, marketinške promocije, finansijski stimulansi i ulaganje u istraživanje i razvoj.
Energetske oznake imaju zadatak da skrenu pažnju kupca na potrošnju energije s drugih marketinških karakteristika uređaja (cijena, tržišna marka, dizajn, boja) i da daju jednostavnu informaciju o energetskoj potrošnji kako bi se uređaji različitih proizvođača mogli porediti. Oznaka mora biti vizuelno privlačna i informisati tačno.
Evropska unija je 1992. godine (Uredba Evropskog parlamenta i Vijeća 880/92) pokrenula program “Evropska Eko-oznaka” kojom se unapređuju proizvodi koji imaju smanjen ekološki uticaj i daju potpunu, nedvosmislenu i naučno utemeljenu informaciju o tom uticaju. U program su uključeni svakodnevni potrošački proizvodi (osim hrane, pića i lijekova) i do sada obuhvata dvadeset grupa proizvoda. Za uređaje za koje je propisano energetsko označavanje, evropska eko oznaka u obliku stiliziranog cvijeta se stavlja u energetsku oznaku.
Energetsko označavanje se ne može na zadovoljavajući način primijeniti na kancelarijske uređaje i potrošačku elektroniku. Uredbom 2422/2001 Evropskog parlamenta i Vijeća Evropske unije se pridružuju međunarodnom programu Energy Star koji je 1992. godine pokrenulo američko Ministarstvo za energiju (Department of Energy) i Agencija za zaštitu okoline (Environmental Protection Agency) u saradnji s proizvođačima uređaja. To su uređaji koji zadovoljavaju određene specifikacije u potrošnji energije ili imaju dodatne funkcije koje omogućavaju uštedu energije. Oko četvrtina najboljih uređaja dobijaju oznaku Energy star.
Energetski standardi u EU
Energetsko označavanje propisano je za sve važnije vrste kućnih aparata.
Prvi standard (Direktiva 92/42/EEC) je uveden 1992. godine za plinske ili bojlere na lož ulje a počeo je da se primjenjuje tek 1998. godine. Uvođenje ostalih standarda je inicirano jednostranom inicijativom zemalja članica. Holandija je 1992. godine obavijestila Evropsku komisiju o namjeri uvođenja standarda za minimalnu efikasnost frižidera.
Komisija je takav prijedlog odbacila uz obrazloženje da bi takvo jednostrano nametanje standarda poremetilo odnose na slobodnom evropskom tržištu, ali 1994. godine ipak predlaže energetski standard koji bi važio za sve zemlje članice.
Energetski standard (Direktiva Parlamenta i Vijeća 96/57/EC), kojim se sa tržišta uklanja većina uređaja u klasi D, E, F i G, usvojen je 3.septembra 1996. godine s primjenom od 3. septembra 1999. godine. Standard o minimalnoj efikasnosti balasta za fluorescentnu rasvjetu donešen je 2000. godine. Kako ne postoji institucionalni okvir koji bi Komisiji davao ovlašćenja uvođenja ili dopunjavanja energetskih standarda, za njihovo uvođenje potrebna je odluka Vijeća ministara i Parlamenta. Zbog toga je Komisija sklonija dogovorima sa proizvođačima nego nametanju energetskih standarda. Tako je 1997. godine sa Evropskom federacijom proizvođača kućnih aparata (European Federation of Domestic Appliance Manufactuers-CECED) dogovoreno prosječno smanjenje potrošnje energije novim mašinam za pranje veša od 20% do 2000. godine, u odnosu na prosječnu potrošnju mašina proizvedenih 1994. godine. U prvoj fazi su se 1997. godine iz proizvodnje povukli modeli energetskih oznaka G, F i E a 2000. godine i određeni modeli oznake D.
Sistem označavanja energetski efikasnih uređaja u Evropskoj uniji
Od juna 2000. godine Evropska unija zahtijeva označavanje sedam kućnih uređaja dok standardi postoje za dva a dogovori za tri vrste uređaja. Energetsko označavanje u Evropskoj uniji počinje u pojedinim zemljama već u 1970-tim godinama ali uprkos raznim direktivama Evropske komisije zbog nesnalaženja, nesuglasica i protivljenja pojedinih zemalja zaživljava tek 1990. godine kada je Danska donijela odluku o obveznom energetskom označavanju kućnih aparata. Kako takva odluka jedne članice Evropske unije ima posledice na jedinstveno evropsko tržište, Danska je zatražila mišljenje Evropske komisije o usklađivanju sa zakonodavstvom Evropske unije. Evropska komisija je zatražila odlaganje primjene Zakona za godinu dana kako bi se pripremio usklađen sistem energetskog označavanja za sve zemlje Evropske unije. Direktiva 92/75/EEC o obaveznom energetskom označavanju kućnih aparata donešena je 1992. godine, a nacionalnim parlamentima je nametnuta obaveza donošenja zakona po kojima će se direktiva primjenjivati. Od 1994. do 2002. godine donešeno je osam direktiva za razne kućne aparate.
