Realno gledajući, niti jedno dijete koje se prikladno odgaja kod kuće ne treba pohađati vrtić. Djeca koja pohađaju vrtić možda imaju neznatnu prednost na samom početku kada krenu u vrtić, ali to se vrlo brzo izgubi. S druge strane, dobro uravnotežen, poticajan program koji ne vrši nikakav pritisak na djecu može biti uzbudljiv i može obogatiti svu djecu od druge do pete godine života, a roditeljima pružiti određenu slobodu, bez obzira na to jesu li zaposleni ili su kod kuće.
Kvalitetan program u vrtiću pruža maloj djeci širok spektar doživljaja koji mogu koristiti čak i onoj djeci koja dobro napreduju kod kuće uz roditelja ili savjesnu dadilju. Djeca se u vrtiću nauče nekim osnovnim vještinama – međusobno surađivati, izmjenjivati u igri i čekati svoj red, pomagati u malim kućanskim poslovima, slijediti pravila, donositi odluke i slagati se s skupinom. Dobar predškolski program biti će intelektualni i kreativni izazov za dijete i naučiti će ga nekim osnovama društvenog života.
JASLICE I VRTIĆ – PREDNOSTI I NEDOSTACI
Jaslice podrazumijevaju jednu ili više skupina dojenčadi ili vrlo male djece koja cijeli dan (ili dio dana) provode u formalnom programu skrbi, pod nadzorom jedne ili više odgajateljica, pri čemu je vrijeme boravka u jaslicama obično prilagođeno radnom vremenu roditelja.
Koje su prednosti i nedostaci jaslica?
Prednosti
Educirano i iskusno osoblje koje skrbi o djeci može djetetu pružiti kvalitetnu skrb, sam program prilagođen djetetovoj dobi i razini razvoja te obično postoje brojni zakonski propisi kojima se nadziru zdravstveni i sigurnosni uvjeti i oblici programa. U takvoj okolini dijete ima priliku za igru sa svojim vršnjacima za koju mu se nudi velik izbor igračaka i opreme. Glavna prednost za roditelje predstavlja pouzdanost – ako se odgajateljica razboli ili je spriječena na neki drugi način, zamjena je odmah prisutna i sami roditelji ne moraju oko toga voditi brigu.
Nedostatci
Dijete je više izloženo bolesti i češće pobolijeva, iako se dobrom prevencijom i to može smanjiti na minimum. Nadalje, u jaslicama je moguća manja pojedinačna skrb nego kod ostalih načina skrbi o djetetu, osobito ako jedan odgajatelj brine o prevelikom broju djece. Glavni nedostatak za roditelje predstavlja manje fleksibilnosti – fiksni raspored jaslica ne uzima u obzir potrebe roditelja.
Vrtić podrazumijeva jednu ili više skupina djece koja pola dana ili cijeli dan provodi pod nadzorom jednog ili više odgajatelja u formalnom programu koji je namijenjen pripremi djeteta za odlazak u školu.
Kako odabrati najpogodniji program za svoje dijete?
Kvaliteta programa razlikuje se od jaslica do jaslica odnosno od vrtića do vrtića. Prije nego što roditelji pronađu pravo mjesto koje odgovara djetetu i njima samima, možda će proći puno vremena i biti potrebno uložiti puno napora. Stvari koje bi bilo dobro razmotriti prije odabira najpogodnijeg programa jesu slijedeće:
Ima li dozvolu odnosno jeli registriran?
Nije na odmet provjeriti da li potencijalne vrtić odnosno jaslice imaju odgovarajuće dozvole za rad, kao dokaz da zadovoljavaju određene standarde u skrbi o djeci.
Zdravstvena i sigurnosna politika
Bilo bi dobro provjeriti jesu li poduzete odgovarajuće mjere opreza (prekrivene utičnice, igračke odgovaraju dobnoj skupini djece, ograđeno stubište, stanje opreme na igralištu i sl.), da li je prostor dobro provjetren, ima li dimne alarme, aparat za gašenje požara, zaštitu na prozorima (ako je potrebno) i brze izlaze u slučaju nužde. Ovdje se treba raspitati o mjerama opreza koje se poduzimaju kada djeca idu u šetnju izvan kruga u kojem se nalazi vrtić te da li je osoblje osposobljeno za pružanje prve pomoći, sprečavanje ozljeda i kontrolu bolesti (da li odgajateljica daje lijekove djetetu ako je potrebno, da li je dostupan medicinski savjetnik, kako sprečavaju zarazu, da li je prostor čisti i vodili se računa o higijeni djece, osoblja i prostora).
Raspored rada
Većina jaslica i vrtića nude program za puno radno vrijeme i skrb prije i poslije škole za zaposlene roditelje. Ali ako u kući ima nekoga tko može čuvati dijete, onda dijete ne treba ostati u vrtiću cijeli dan. Treba se raspitati o mogućnostima ranijeg dovođenja odnosno kasnijeg odvođenja djeteta, ako i kada se za to ukaže potreba.
Cijena?
Cijena kvalitetnog programa može biti vrtoglavo visoka, posebno kada se uključe sve dodatne stavke (odjeća, pelene, vlažne maramice, kreme, šlapice i sl.). Cijene mogu biti znatno niže ako je program subvencioniran (od strane države, Grada, poslodavca, crkve ili koje druge uslužne ustanove).
Odnos broja odgajatelja i djece.
Stručnjaci preporučuju da kod djece mlađe od dvije godine to bude jedan odgajatelj na troje djece; kod djece u dobi od 15 do 30 mjeseci jedan odgajatelj na četiri djeteta; kod djece u dobi od 31 do 35 mjeseci jedan odgajatelj na petoro djece te kod djece u dobi od tri godine jedan odgajatelj na sedmoro djece. Neki stručnjaci preporučuju jednu odraslu osobu na pet dvogodišnjaka i jednu odraslu osobu na sedam trogodišnjaka.
Fluktuacija osoblja.
Dobro bi bilo raspitati se koliko se dugo odgajatelji zadržavaju na poslu. Ukoliko se odgajatelji stalno izmjenjuju postavlja se putanje kvalitete programa i kontinuiteta skrbi o djeci u vrtiću.
Kvalifikacija osoblja.
I ravnatelj i odgajatelji trebali bi imati odgovarajuće kvalifikacije za odgoj predškolske djece, dok bi sve ustanove ujedno trebale voditi računa i o zdravstvenom stanju svog osoblja.
Prostor.
Prije samog odabira vrtića/jaslica bilo bi dobro proučiti ima li dovoljno prostora. Iako se preporuča 12m2 unutarnjeg prostora i 25m2 vanjskog prostora po djetetu, većina vrtića/jaslica ne zadovoljava te standarde. Ovdje se postavlja pitanje i samih igračaka odnosno postoji li velik izbor igračaka, da li su igračke sigurne i odgovaraju li dobnoj skupini djece, da li su dobro očuvane, ima li dosta područja za igru koja potiču maštovitu igru, kako je uređen prostor i slično.
U okviru samog prostora važno je dobiti i informaciju o tome ima li dovoljno mjesta za popodnevni počinak djece, da li svako dijete ima svoj ležaj, svoj ormarić za držanje svojih stvari, jesu li nužnici i umivaonici pogodne veličine za djecu, postoji li sigurno igralište za djecu nedaleko od vrtića i zadovoljava li ono sigurnosne standarde.
Suradnja između roditelja i osoblja.
Postoje li redovni sastanci između roditelja i odgajatelja i mogu li se prema potrebi organizirati individualni razgovori. Dobro je pogledati postoji li oglasna ploča s podsjetnicima kako bi se olakšala dnevna komunikacija između roditelja i odgajatelja.
Prehrana.
Važna pitanja koja se ovdje postavljaju jesu – da li se jelovnici izrađuju prema odgovarajućim standardima, gdje se pripremaju obroci, da li su namirnice hranjive, zdrave i svježe, postoji li kontrola higijenskih standarda pripreme hrane, koliko se obroka nudi djeci i slično.
Program.
Dobar program uglavnom se sastoji od slobodne igre kroz koju se provlače nekonkurentne skupne aktivnosti kao što su plesanje, pjevanje uz glazbu, slušanje priča, odlasci na igralište i slično. U okviru dobrog programa na djecu ne bi trebalo vršiti pritisak da sjede mirno i tiho slušaju dulje od deset do petnaest minuta odjednom niti ih prisiljavati da usvajaju određena znanja, ali bi odgajatelji trebali imati dnevni plan za igre i neformalno učenje.
Prije odabira programa najpogodnijeg za vaše dijete korisno je raspitati se o obrazovnim vidovima programa. Dobar će program poticati dijete kreativno, intelektualno, fizički i društveno uz ravnotežu slobodne igre, igre na otvorenom i skupnih aktivnosti, ali neće naučiti djecu čitati, pisati i računati. Mala djece ne trebaju formalno akademsko obrazovanje pa postoji mogućnost da prerano izgube volju kada ih se prisiljava na učenje, ali je, s druge strane, potrebno da dijete bude izloženo raznim neformalnim situacijama u kojima će obogatiti svoje znanje o brojevima, glazbi, književnosti, umjetnosti i znanosti. Nadalje, iako gledanje televizije ne bi trebalo biti dio redovnog programa, povremeno gledanje kvalitetnih emisija može biti prihvatljivo.
I na kraju, bilo bi dobro da roditelji, ukoliko imaju tu mogućnost, sami posjete vrtić i osobno ocijene program. Prilikom same posjete treba obratiti pozornost na način na koji odgajateljice rješavaju prepirke, odvajanje od roditelja, plakanje, dosadu i probleme u ponašanju. Također je dobro promotriti izgledaju li djeca sretno i zaokupljeno, jesu li odgajateljice vesele i zaokupljene odgovornošću za skrb o djeci, ima li suradnje između odgajatelja i djece, primjećuje li odgajateljica dijete koje nije zaokupljeno i pokušava li ga pritom uključiti u neku aktivnost, smiju li se djeca sama zabaviti s nečim, je li prostor podijeljen na različita područja za zabavu tako da se djeca mogu igrati u malim skupinama i najvažnije – postoji li stalni nadzor nad djecom?
Pri odabiru najpogodnijeg programa za svoje dijete svaki roditelj treba uključiti sva svoja čula – oči (promatrati i promotriti), nos (mirisi mogu reći mnogo o čistoći ili nedostatku čistoće) i uši (slušajte kako vam mjesto zvuči odnosno čuje li se sretan žamor ili neskladno prodorno deranje, čuju li se plač i spočitavanje ili smijeh i veseli glasovi), kao i svoju pronicavost (ništa se ne može mjeriti sa roditeljskom intuicijom).
